Prepona je regija tijela gdje se abdomen spaja s donjim ekstremitetima i gdje se mišići unutarnje strane bedra spajaju na zdjeličnu kost. Istegnuće prepone ozljeda je koja podrazumijeva prenaprezanje ili pucanje mišićnih vlakana u mišiću ili mišićima preponske regije.

Uzrok istegnuća može biti prekomjerna dugotrajna uporaba mišića ili nagli pokret kao što je udarac, sprint, skok ili nagla promjena smjera kretanja. Najčešće se događa sportašima, ali pogađa i rekreacijski dio populacije.

Iako uobičajeno nije pretjerano ozbiljna ozljeda, kod težih slučajeva oporavak može dugo trajati. Ozljede preponske regije čine 2-5% svih ozljeda sportaša, a najčešće se događa na aduktorima.

Mišići koji čine preponsku regiju jesu:

• adductor longus
• adductor brevis
• adductor magnus
• pectineus
• gracilis
• obturator externus
• iliopsoas (sastoji se od mišića iliacus ili psoas major)
• abdominalna grupa (rectus abdominis, externus abdominis, obliques internus)

Simptomi

Simptomi istegnuća prepone mogu se kretati od umjerenih do ozbiljnih, ovisno o stupnju ozljede:

• bol koja se najviše osjeti na unutarnjoj strani natkoljenice, a može biti locirana između koljena i kuka
• smanjena snaga u natkoljenici
• otečenost
• pojava modrica
• povećana napetost mišića
• nemogućnost hodanja i trčanja bez pojave bolova
• zvuk pucanja u trenutku ozljede (kod 3. stupanj istegnuća)

Uzroci istegnuća prepone

Istegnuće prepone česta je ozljeda kako u profesionalnom tako i u rekreativnom sportu. Dominantna noga podložnija je istegnućima koja su uzrokovana naprezanjem mišićima prilikom udaraca, skokova, sprinta ili naglih promjena smjera kretanja.

Pokreti koji zahtijevaju istovremenu kontrakciju i istezanje čest su uzrok istegnuća prepone jer postavljaju veliki stres na mišiće što dovodi do prenaprezanja ili pucanja. Iako su sportske aktivnosti najčešći uzrok, istegnuće prepone može se dogoditi i prilikom:

• padova
• podizanja teških predmeta
• treninga snage

Svako preopterećenje mišića može dovesti do dugotrajnih kroničnih istegnuća.

Dijagnoza

Prva informacija koja će liječniku biti potrebna je kako je do ozljede došlo i pod kojim okolnostima. Nakon toga slijedi pregled koji uključuje pokrete adukcije i abdukcije mišića preponske regije kako bi se odredilo mjesto ozljede i opseg pokreta kod kojeg se bol javlja.

Osim određivanja točnog mjesta istegnuća liječnik će odrediti i stupanj istegnuća:

• 1. stupanj - mišić je prenapregnut ili je došlo do pucanja mišića kod kojeg je oštećen manji broj mišićnih vlakana, moguće je hodanje bez bolova, ali trčanje, skakanje, udarci i istezanje izaziva bolove
• 2. stupanj - puknuće mišića zahvaća značajan postotak mišićnih vlakana što izaziva bolove koji otežavaju hodanje i spajanje natkoljenica
• 3. stupanj - puknuće mišića zahvaća cijeli ili gotovo cijeli mišić što uzrokuje iznenadnu snažnu bol u trenutku kada ozljeda nastane, korištenje ozlijeđenog mišića izaziva velike bolove, ovaj stupanj ozljede popraćen je pojavom otekline i modrica i moguće je osjetiti rupu u mišiću na mjestu ozljede

Neki od simptoma koji se javljaju kod istegnuća slični su simptomima kod upala i prijeloma u području kuka i natkoljenične kosti, te vas liječnik može dodatno uputiti na rendgen i MR kako bi potvrdio dijagnozu ozljede.

Liječenje i oporavak

Odmah nakon nastanka ozljede primarni je zadatak smanjiti oteklinu i bol, što se najčešće postiže RICE protokolom u prvim danima nakon ozljede. On se sastoji od:

• Rest - odmor podrazumijeva izbjegavanje aktivnosti koje uzrokuju bol
• Ice - primjena ledenih obloga u trajanju od 15-20 min svaka 2 sata na ozlijeđenom mjestu
• Compression - primjena elastičnih kompresijskih zavoja
• Elevation - elevacije noge čime se potiče cirkulacija krvi i zaustavljanje nakupljanja krvi na ozlijeđenom mjestu

Ovisno o stupnju istegnuća dodatno će se primjenjivati tretmani kojima će se ubrzati oporavak:

• fizikalna terapija
• masaža
• elektroterapija
• vježbe istezanja i jačanja ozlijeđene muskulature

Kod ozljeda 3. stupnja postoji mogućnost i operativnog zahvata, posebno ako istegnuće zahvaća i tetivu mišića.

Vrijeme oporavka ovisi o kojem se stupnju istegnuća radi, ali i o stanju vaše tjelesne spreme prije ozljede, tako da točan vremenski okvir ne postoji, no prosječno vrijeme oporavka je između 4 i 8 tjedana, osim ako je u pitanju operativni zahvat, kada vrijeme oporavka može trajati i više mjeseci.

Tijekom oporavka izbjegavajte aktivnosti koje izazivaju bol u ozlijeđenom mišiću i postupno im se vraćajte jer će to osigurati zacjeljivanje mišića i spriječiti pojavu ponovne ozljede uzrokovane preranim povratkom sportskim aktivnostima.

Generalno gledano, očekujte nekoliko tjedana aktivnosti niskog intenziteta prije nego se možete u potpunosti vratiti u ritam prije ozljede.

Faktori rizika i prevencija

Kao primarni faktor rizika možemo izdvojiti sportske aktivnosti koji uključuju udaranje, skakanje i nagle i česte promjene smjera kretanja. Razina fizičke i kondicijske spreme sportaša predstavlja bitan faktor, slabi i kruti mišići podložniji su istegnuću prepona. Prethodna ozljeda preponskog dijela može mišiće učiniti slabijima zbog čega su u većem riziku za ponovnu pojavu ozljede. Smanjen opseg pokreta u području kuka još je jedan od faktora rizika za istegnuće prepone.

Najbolji je način za preveniranje ozljeda mišića preponske regije redovito treniranje i priprema mišića prije same aktivnosti. Do ozljeda često dolazi u pripremnim fazama prije natjecateljske sezone jer sportaši prenaglo povećaju intenzitet treninga. Uzrok tome leži i u padu performansi do kojeg dolazi u postsezoni ako sportaši uzmu predugu pauzu bez adekvatnog treninga kojim će održavati stanje svoje spreme na zadovoljavajućoj razini.

Potrebno je postupno pojačavati intenzitet aktivnosti kako bi se tijelo adaptiralo na primjeren način. Prije bilo kakve intenzivnije aktivnosti potrebno je dobro pripremiti tijelo dinamičkim zagrijavanjem. Jačanje mišića preponske regije osigurat će da mišići mogu podnijeti veća opterećenja kojima su izloženi tijekom aktivnosti koje su rizične kada je u pitanju istegnuće prepona. Pravilna tehnika izvođenja vježbi također predstavlja jedan oblik prevencije. S aktivnošću treba stati ako osjetite bol ili zatezanje u području prepona.

Reference:

1. Tyler, T. F., Silvers, H. J., Gerhardt, M. B., & Nicholas, S. J. (2010). Groin Injuries in Sports Medicine. Sports Health, 2(3), 231–236.
2. Tak I, Engelaar L, Gouttebarge V, et al. Is lower hip range of motion a risk factor for groin pain in athletes? A systematic review with clinical applications. British Journal of Sports Medicine 2017;51:1611-1621.
3. Almeida MO, Silva BNG, Andriolo RB, Atallah ÁN, Peccin MS. Conservative interventions for treating exercise-related musculotendinous, ligamentous and osseous groin pain. Cochrane Database of Systematic Reviews 2013, Issue 6. Art. No.: CD009565.
4. Serner, A., Tol, J. L., Jomaah, N., Weir, A., Whiteley, R., Thorborg, K., Robinson, M., & Hölmich, P. (2015). Diagnosis of Acute Groin Injuries: A Prospective Study of 110 Athletes. The American Journal of Sports Medicine, 43(8), 1857–1864.
5. Serner A, van Eijck CH, Beumer BR, et al. Study quality on groin injury management remains low: a systematic review on treatment of groin pain in athletes. British Journal of Sports Medicine 2015;49:813.
6. LeBlanc, K.E., LeBlanc, K.A. Groin pain in athletes. Hernia 7, 68–71 (2003).
7. Maffey, L., Emery, C. What are the Risk Factors for Groin Strain Injury in Sport?. Sports Med 37, 881–894 (2007).
8. Elattar, O., Choi, H. R., Dills, V. D., & Busconi, B. (2016). Groin Injuries (Athletic Pubalgia) and Return to Play. Sports health, 8(4), 313–323.

Objavljeno 27.07.2023.