Aritmije, osobito ekstrasistole (poremećen normalan ritam kontrakcije srca), svakodnevna su pojava i u posve zdravih osoba. Međutim i najnedužnije aritmije mogu biti subjektivno neugodne i zabrinjavati pacijenta.

Kod bolesnog srca ozbiljnija aritmija, tahiaritmija ili bradiaritmija, može osobu iz relativno dobrog stanja dovesti u opasnost i izravno ugroziti život bolesnika. Po bogatstvu mehanizama i oblika aritmije predstavljaju neobično zanimljivo, a po mogućnostima dijagnostike i liječenja izuzetno efikasno područje kardiologije.

Normalna frekvencija srčanog rada iznosi 60-100 otkucaja u minuti s vrlo velikim varijacijama od osobe do osobe. Ispod 60/min govori se o bradikaridiji, no kako četvrtina zdravih, odraslih osoba ima frekvenciju između 50 i 60 otkucaja u minuti, realnije bi bilo tu granicu pomaknuti na 50.

Kod sportaša (osobito kod sportova izdržljivosti) i kod fizičkih radnika nalazimo još niže frekvencije. Rekord drži Martin Brady, kojem je izmjeren puls od 27 otkucaja u minuti. Martin je titulu preuzeo od Miguela Induriana, peterostrukog pobjednika Tour de Francea, čiji je rekord bio 28 otkucaja u minuti.

S druge strane, tahikardija je naziv za povećanje broja otkucaja iznad fiziološke granice, dakle iznad 100 otkucaja u minuti. I dok su neke tahikardije potpuno bezopasne, neke mogu biti smrtonosne te se moraju tretirati uzimanjem lijekova ili čak operacijom srca.

Bolesnici obično opisuju tahikardiju kao osjećaj da im srce "preskače", tj. ima nepravilni ritam, neki kao snažan udarac u prsnoj šupljini, a neki pak imaju osjećaj da je srce na trenutak prestalo kucati i da "lupa". Međutim kod mlađih osoba riječ je najčešće o bezopasnim aritmijama koje narušavaju kvalitetu života svojom pojavom, posebno radi osjećaja straha da se nešto loše događa sa srcem.

Uzroci aritmija:

• Stres - jedan od najčešćih uzroka aritmije
• Vegetativni - potaknutih kofeinom, teinom, pušenjem, jačim alkoholom
• Različite srčane bolesti (u prvom redu koronarne bolesti)
• Poremećaja općeg stanja u toku infekcije
• Metabolički poremećaji
• Hipoksije (stanje smanjene količine kisika u stanicama i tkivu)
• Hipertireoza (prekomjerno stvaranje hormona štitnjače)
• Pojedine vrste lijekova

Ovisno o njihovom izvorištu tj. prema mjestu nastanka razlikujemo tri vrste tahikardije:

Sinusna tahikardija

Sinusna tahikardija je sinusni ritam čija je frekvencija veća od 100/min. Sinusna tahikardija je normalni odgovor organizma na pojačanu fizičku aktivnost ili psihičku uznemirenost (ljutnja, stres, strah…).

Ako nije uzrokovana tim čimbenicima (što je ponekad teško sa sigurnošću isključiti), sinusna tahikardija može biti uzrokovana nizom bolesti i stanja.

Kao česti uzroci navode se:

• Temperatura - sinusna tahikardija je normalni i potrebni odgovor na upalu u organizmu koja je uglavnom uzrok povišene tjelesne temperature.
• Stimulansi - uzimanje kave, cigareta, droga, nekih lijekova.
• Volumen krvi - smanjenje efektivnog volumena krvi dovodi do nužnog obrambenog mehanizma ubrzanja srčane frekvencije kako bi se održala jednaka opskrba tkiva krvlju. Smanjeni unos tekućine, gubitak tekućine znojenjem, proljevima, pojačanim mokrenjem samo su neki od češćih uzroka smanjenog volumena krvi.
• Anemija - smanjen apsolutni broj eritrocita u krvi koji prenose kisik dovodi do nužnog obrambenog mehanizma ubrzanja srčane frekvencije kako bi se održala zadovoljavajuća opskrba kisikom u organizmu.
• Hipertireoza - bolest u kojoj je pojačano otpuštanje hormona štitnjače u krvotok. Praćena je mršavljenjem unatoč pojačanom apetitu, pojačanim znojenjem, drhtanjem ruku, proljevima, umorom, nepodnošenjem vrućine i napora.

Kao rjeđi uzroci nastanka sinusne tahikardije navode se sepsa, popuštanje srca odnosno bolesti srca koje rezultiraju oslabljenom funkcijom srca kao pumpe i/ili oslabljenom rastezljivošću srca kod punjenja krvlju, srčani udar, plućna embolija i dr.

Kod sportaša i mlađih ljudi nerijetko se javlja i neprimjerena sinusna tahikardija kojoj je uzrok nepoznat, ali sumnja se na poremećaje rada autonomnog živčanog sustava. Karakterizira je sinusna tahikardija u mirovanju i/ili neprimjerena tahikardija za vrijeme fizičkog napora, bez strukturne bolesti srca ili drugih stanja koja bi je mogla uzrokovati. Bolesnici se uglavnom žale na simptome u vidu palpitacija ili slabosti (rijetko poremećaja svijesti), a mogu biti i asimptomatski.

Sinusna tahikardija uspješno se liječi primjenom lijekova (beta blokatora), a moguće je (rijetko je potrebno) učiniti invazivni zahvat ablacije (djelomičnog uništavanja) sinusnog čvora kateterima preko vene u preponi.

Ventrikularna tahikardija

Kao što i sam naziv kaže, ventrikularna tahikardija nastaje u klijetki (at. ventriculus) te često predstavlja za život opasno stanje koje može dovesti do ventrikularne fibrilacije, asistolije i iznenadne smrti (ventrikularna tahikardija navodi se kao glavni uzrok iznenadne srčane smrti).

Radi se o nizu od 3 ili više povezanih ektopičnih udaraca s frekvencijom obično 140-200 otkucaja u minuti.

Ventrikularna tahikardija gotovo je uvijek posljedica organske bolesti srca, najčešće koronarne, ali može se i pojaviti kod strukturno zdravog srca. Napadaj je obično iznenadan i žestok te može potrajati samo nekoliko sekundi ili nekoliko minuta, ali se isto tako može produžiti satima, izuzetno danima.

Kod mladih osoba i sportaša, ventrikulske ekstrasistole se viđaju pri nižim frekvencijama srca, naročito u snu.

No, povećanjem frekvencije pri fizičkom naporu njihov broj se značajno smanjuje ili čak u potpunosti nestanu, što je ključno da se proglase bezopasnima.

Ventrikularna tahikardija može biti i posljedica neravnoteže neurovegetativnog živčanog sustava ili pojačane psihičke napetosti. Osim bolesti srca, pojava ventrikularne tahikardije može se isprovocirati i pušenjem, uzimanjem opojnih sredstava, većih količina crne kave ili raznim psihostimulansima.

Također ventrikulske ekstrasistole mogu biti i znak upale srčanog mišića nakon nepreležane i neliječene virusne infekcije (poglavito gripe), na koju se nije obratila pozornost.

Ventrikularna tahikardija gotovo je uvijek ozbiljno stanje, koje je najbolje tretirati bolnički.

U akutnim stanjima terapija se temelji na primjeni antiaritmika, a ukoliko nema reakcije, pacijent se uvodi u kratkotrajnu intravensku anesteziju te se radi električna konverzija ritma (DC šok).

Liječenje svakog napadaja ventrikulske tahikardije koji izaziva simptome je nužno, a također je nužno liječenje napadaja ventrikulske tahikardije koji traju više od 30 sekundi kad ona i ne izaziva simptome.

Produljena ventrikulska tahikardija obično nastaje u malim područjima patološki promijenjenog tkiva u klijetkama, a ta se područja katkada mogu i kirurški odstraniti.

Ljudima s ventrikulskom tahikardijom koji ne reagiraju na terapiju lijekovima može se ugraditi aparat koji se zove automatski kardioverter—defibrilator.

Supraventrikularna tahikardija

Supraventrikularna tahikardija karakterizirana je naglim, neočekivanim napadajem lupanja srca, s frekvencijom 150-220 udaraca u minuti, pri čemu je srčana akcija sasvim ritmična. Nakon različita trajanja, od nekoliko sekundi do nekoliko sati ili još dulje, napadaj naglo prestaje kao što je i započeo.

Ovaj poremećaj najčešće se javlja kod posve zdravih osoba, a češći je kod djece i mlađih osoba. Napadaji se u različitim intervalima mogu ponavljati godinama, a da se nikad ne manifestiraju znakovi neke organske bolesti srca. No, bez obzira ovakvi napadaji uzrokuju smetnje te simptomi mogu biti vrlo neugodni.

Kada je frekvencija vrlo brza, preko 180 u minuti, pacijent će osjetiti slabost i omaglicu uslijed smanjenog cerebralnog protoka.

Kao glavni okidači (trigeri) supraventrikularne tahikardije najčešće se navode: kofein, alkohol, pušenje, tablete / lijekovi za mršavljenje, razne droge.

Dijagnostika tahikardije

Glavna dijagnostička pretraga za otkrivanje aritmija općenito, pa tako i tahikardija je klinička slika i EKG odnosno elektrokardiografija. Međutim EKG pokazuje srčani ritam u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, a srčane su aritmije često samo povremene.

Zato se u dijagnostici češće primjenjuje prenosivi elektrokardiografski monitor (Holter monitor) koji se nosi 24h te može pružiti mnogo više podataka o srčanom ritmu. Tom se metodom mogu otkriti sporadične aritmije za vrijeme dok osoba obavlja svoje uobičajene dnevne aktivnosti.

Osoba podvrgnuta tom ispitivanju vodi pritom dnevnik simptoma i aktivnosti za vrijeme 24-satnog razdoblja. Bolesnici za koje se sumnja da imaju po život opasne aritmije najčešće se prime u bolnicu radi promatranja.

Liječenje tahikardije

Najprikladniji način liječenja i odabir optimalnog lijeka određuje se na temelju nekoliko osnovnih podataka: ukupan broj ekstrasistola ili epizoda tahikardije, njihovo pojavljivanje u određenom dobu dana ili pri određenoj frekvenciji, a samim time i njihov značaj.

Liječe se samo one aritmije koje se danas definiraju kao prognostički loše i one koje uzrokuju izrazite subjektivne tegobe, premda njihov ukupni broj i nije značajan. Ponekad je dovoljno samo promijeniti navike, regulirati stres i redovno se rekreacijski baviti fizičkim aktivnostima. Također, kod pretilih osoba, izuzetno je važno korigirati prehranu i regulirati tjelesnu težinu.

Kod nekih oblika tahikardije, nužna je i terapija pod nadzorom liječnika, koji će utvrditi uzroke i adekvatno ih liječiti.

Postoje određene metode samopomoći, koje mogu koristiti u slučaju tahikardije:

Puls ćete najlakše usporiti ukoliko zadržite dah na neko vrijeme, popijete čašu hladne vode ili se umijete hladnom vodom. Uz to, konzumiranje omega-3 masnih kiselina može pomoći kod usporavanja rada srca.

Cigarete, alkohol, čaj i kava mogu povećati osjetljivost, stoga se preporučuje da smanjite njihove količine ili ih potpuno izbacite iz upotrebe.

Za sprečavanje napadaja liječnik vam može odrediti neko sredstvo, koje će smanjiti razdražljivost srčanog mišića. U ovu svrhu često se koriste beta – blokatori.

Neke se aritmije mogu liječiti i kirurškim putem ili drugim invazivnim načinima. Npr. aritmije koje su posljedica koronarne bolesti srca mogu se riješiti angioplastikom ili aortokoronarnim premoštenjem (by-pass).

Katkada aritmija nastaje zbog prisustva patološkog tkiva u srcu, koje provocira nastanak aritmija. U tom slučaju takva se tvorba može ukloniti kateterskom ablacijom (odašiljanje radiofrekventne energije preko katetera koji je smješten u srcu).

Objavljeno 27.12.2019.