Laktoza je mliječni šećer koji nalazimo u životinjskom mlijeku. Nastaje u njihovim mliječnim žlijezdama iz monosaharida glukoze i galaktoze. Laktoza se uz pomoć enzima laktaze u probavnome traktu razgrađuje na sastavne dijelove, koji zatim ulaze u proces glikolize.

Kod odraslih osoba kojima nedostaje enzim laktaza dolazi do intolerancije na laktozu koja izaziva brojne simptome.

Laktoza i laktaza

Laktoza je disaharid koji se sastoji od galaktoze vezane za glukozu i od ključne je važnosti u životinjskom životu kao glavni izvor kalorija iz mlijeka. Intestinalna apsorpcija laktoze zahtijeva hidrolizu na njezine sastavne monosaharide pomoću enzima laktaze. Glukoza i galaktoza su, nakon što laktaza doprinese razgradnji laktoze, lako probavljive te se vrlo brzo apsorbiraju kroz tanko crijevo i odlaze u krvotok.

Od 8. tjedna trudnoće, aktivnost laktaze može se otkriti na površini sluznice u ljudskim crijevima. Aktivnost se povećava do 34. tjedna i ekspresija laktaze je na vrhuncu u trenutku rođenja.

Sposobnost probavljanja laktoze tijekom razdoblja dojenja bitno je za zdravlje djeteta što je dokazano kod prirođene (kongenitalne) deficijencije laktaze koja je fatalna ako se ne prepozna vrlo rano nakon rođenja. Međutim, nakon prvih nekoliko mjeseci života, aktivnost laktaze počinje se smanjivati.

U slučajevima kada se enzim laktaza ne proizvodi u dovoljnoj količini ili se ne proizvodi uopće javlja se intolerancija na laktozu. Slučaj nedovoljne proizvodnje laktaze naziva se (hipolaktazija), a kad se enzim uopće ne proizvodi – alaktazija.

Simptomi intolerancije na laktozu

U nedostatku laktaze kao probavnog enzima, fermentaciju vrši mikroflora debelog crijeva pri čemu nastaju vodik, ugljični dioksid i metan.

Pojačan unos mliječnih proizvoda, odnosno većih količina laktoze dovode do nelagode nastale postojanjem plinova. Prvi simptomi javljaju se 30-ak minuta nakon unosa namirnica koje sadrže laktozu, a koje ćemo navesti kasnije u tekstu.

Kako ističe Škaro, nelagoda uključuje „nadutost, grčeve, bolove u trbuhu i proljev koji je uzrokovan osmotskom neravnotežom (nerazgrađena laktoza iz krvne plazme izvlači tekućinu koja zatim "prepuni" debelocrijevo)“.

Utvrđivanje uzroka nastanka intolerancije na laktozu

Kako je rečeno simptomi intolerancije na laktozu javljaju se u slučaju nedovoljne ili potpuno dokinute proizvodnje laktaze.

Mogući uzroci nedostatka laktaze su sljedeći:

• Genetička predispozicija – utvrđuje se DNA analizom. Problem se rješava prilagodbom prehrane i unosom enzima laktaze kroz dodatke prehrani.
• Adultna hipolaktazija – posljedica je genetske predispozicije, razvija se u djetinjstvu i očituje se kao smanjenje novoa laktaze na oko 10%. Čak 70% svjetske populacije ima primarnu intoleranciju laktoze, a razlikuje se po dijelovima svijeta. Kako ističe Skoko, „intolerancija laktoze je češća u Aziji, Africi, južnoj Indiji i Europi (Mediteran, posebice Španjolska), nego u zemljama središnje i sjeverne Europe i Indije.

Iako se navodi da 70% svjetske populacije ima intoleranciju na laktozu, ona se razlikuje po stupnju: dok neki imaju smetnje već nakon manje količine mlijeka ili mliječnih proizvoda, drugi ih mogu konzumirati u preporučenim dnevnim količinama bez ikakvih smetnji.

No, koliko god intolerancija bila jaka, ona nije opasna po život već samo narušava kvalitetu života i donosi tegobe, osjećaj neugode i bolove.

Dijagnoza intolerancije na laktozu

Slično poput intolerancije na gluten, i intolerancija na laktozu je prije par godina postala „hit“ koji je mnogima poslužio kao neopravdan razlog za izbacivanje mlijeka i mliječnih proizvoda iz prehrane.

No, bez prave dijagnoze, nemoguće je govoriti o postojanju intoleranije na laktozu jer je moguće da se radi o nekoj drugoj dijagnozi sa sličnim simptomima.

Prije svega manjak enzima laktaze ne znači da je osoba intolerantna na laktozu, jer osoba s blažim ili čak i umjerenim manjkom enzima najčešće nema nikakve simptome. Dakle, da bi se dijagnosticirala intolerancija potrebno je imati smanjenu količinu laktaze u crijevima i simptome koji upućuju na reakciju.

Također, bitno je razlikovati intoleranciju na laktozu i alergiju na mlijeko. Intolerancija na laktozu je problem probavnog sustava i manjka enzima laktaza, alergija na mlijeko je reakcija imunološkog sustava na proteine iz mlijeka. Stoga, u slučaju alergije, od pomoći neće biti primjerice piti mlijeko bez laktoze, već je nužno iz prehrane izbaciti sve mliječne namirnice i prerađevine.

Kod utvrđivanja intolerancije na laktozu koristi se nekoliko testova:

• Eliminacijska dijeta – podrazumijeva prehranu bez mlijeka i mliječnih proizvoda u trajanju od 14 dana. Također, radi se i test s mlijekom: ujutro se natašte popije čaša mlijeka nakon koje se 3-5 sati ne unosi nikakva hrana. Ukoliko postoji intolerancija u tom će se periodu pojaviti simptomi. Ipak, treba uzeti u obzir da kod djece ovo može biti znak i alergije, pa ovo ne treba biti jedini test za postavljanje konačne dijagnoze.
• Pretraga krvi – test se radi usporednim testom glukoze (koja nastaje razgradnjom laktoze) u periodima nakon unosa hrane ili tekućine s laktozom.
• Izdisajni test vodika – prisutnost veće količine vodika i izdahnutom zraku u različitim intervalima nakon unosa tekućine s laktozom znak je da laktoza nije razgrađena. Naime, vodik nastaje kako produkt bakterijske razgradnje laktoze.
• Biopsija tankog crijeva – najdirektniji test za utvrđivanje prisutnosti ili nepostojanja enzima laktaze u crijevnoj sluznici, a provodi se endoskopijom.
• Molekularne metode – temelje se na analizi DNA kojom se utvrđuje postoji li genetička osnova mogućnost za manifestaciju intolerancije. U slučaju da ne postoji, odbacuje se sumnja u intoleranciju na laktozu.

Namirnice koje sadrže laktozu

Među namirnice koje sadrže laktozu ubraja se jako velik broj namirnica:

• Mlijeko
• Mliječni proizvodi
• Hrana koja sadrži tragove laktoze: kruh i ostali pekarski proizvodi, žitne pahuljice, instant juhe i pića, margarin, mesne prerađevine, preljevi za salate, slatkiši i grickalice, miksevi za palačinke, biskvite i kolače.

Sumnjate li na postojanje intolerancije na laktozu, javite se liječniku koji će vas poslati na testiranje. Tek kada zaista na temelju pravih testiranja dobijete potvrđenu dijagnozu, prilagodite svoju prehranu intoleranciji na laktozu i riješite se neugodnih sipmtoma koje ona izaziva.

Reference:

1. Amiri, M. Diekmann, L. von Köckritz-Blickwede, M. Naim, HY. The Diverse Forms of Lactose Intolerance and the Putative Linkage to Several Cancers. Nutrients. 2015 Sep; 7(9): 7209–7230.
2. Deng, Y. Misselwitz, B. Dai, N. Fox, M. Lactose Intolerance in Adults: Biological Mechanism and Dietary Management. Nutrients. 2015 Sep; 7(9): 8020–8035.
3. Heaney, RP. Dairy Intake, Dietary Adequacy, and Lactose Intolerance. Advances in Nutrition. 2013 Mar; 4(2): 151–156.
4. Mattar R, de Campos Mazo DF, Carrilho JF. Lactose intolerance: diagnosis, genetic, and clinical factors. Clin Exp Gastroenterol. 2012; 5: 113-21.
5. Misselwitz, B. Pohl, D. Fruhauf, H. Fried, M. Vavricka, RS. Fox, M. Lactose malabsorption and intolerance: pathogenesis, diagnosis and treatment. United European Gastroenterol J. 2013; (0): 1-9.
6. Perino, A. Cabras, S. Obinu, D. Cavalli Sforza, L. Lactose intolerance: a non-allergic disorder often managed by allergologists. European annals of allergy and clinical immunology. 2009 Feb;41(1):3-16.
7. Škaro, V. Genetička predispozicija za nepodnošenje laktoze. Paediatr Croat. 2016; 60 (Supl 1): 100-104.

Objavljeno 08.10.2018.