Kada sam počela sa vježbanjem (prije pola godine) nisam ni sanjala da ću izdržati ovoliko dugo. Krenulo je sve od teretane koja je potrajala tri mjeseca. Rezultati su bili vidljivi, jer sam davala sve od sebe na svakom treningu. I zahvaljujem svom treneru koji mi je napomenuo da je 3 puta tjedno sasvim dovoljno teretane (vjerujem da sam išla češće da bi mi bilo pre naporno i da bi ubrzo odustala - a možda i ne bi, tko zna). Rezultati teretane mi se nisu svidjeli - jela sam previše i to previše loše hrane, radila sam pre malo cardia i stalno sam bila na spravam i dizala iz dana u dan sve veće težine. To mi je bilo izuzetno zabavno i davalo mi je samopouzdanja. No, rezultat nije bio dobar jer sam ipak zapostavila dvije ključne stvari - pravilna prehrana i cardio vježbe. Dobila sam mišiće, ali mi je salo ostalo (možda se i povećalo) i to nije izgledalo lijepo, nimalo.

Nakon toga sam odlučila voziti bicikl svaki dan. Kako nisam imala kondicije krenula sam od pola sata bicikla dnevno, a s vremenom se to povećalo na sat vremena. Dobila sam kondiciju, izgubila masti (minimalno, jer još uvijek nisam pazila na prehranu) i izgubila ove "suvišne" mišiće iz teretane. To je trajalo cca. mjesec dana. Bicikl mi je dosadio, jer je jednoličan i užasno dosadan - svaki dan ista stvar, umirala sam od dosade na njemu.

Otkrila sam Insanity i bila očarana vježbanjem. I sva sam puna sebe krenula na vježbanje. Već nakon prvog treninga sam si nabila takve ozljede da sam jedva hodala. Upalili su mi se listovi koji mi se nikada u životu nisu upalili i upala je trajala punih tjedan dana. Doslovno nisam mogla hodati. Kada je upala popustila krenula sam ponovno sa Insanityem i imala sam upale, ali ne tako jako, nego sasvim dovoljne da vidim da nešto radim. Završila sam mjesec dana Insanitya i rezultati su bili odlični. Noge su mi ojačale, trbuh se smanjio (ne dovoljno, ali je - i to je opet rezultat loše prehrane, znam), dobila sam mišiće na rukama i ramenima... Sve je bilo savršeno i jedva sam čekala novi dan i novo vježbanje. Uživala sam, stvarno sam istinski uživala!

No, onda je uslijedio Recovery Week i baš u Recoveryu sam si nabila ozljedu ramena. Tj. ne ramena, nego sam si istegnula prsni ligament (bar mislim da se tako zove, ne znam kako bi ga drugačije nazvala). Više nisam mogla raditi sve vježbe i nisam mogla pratiti program kako spada i sva motivacija, sve mi je palo u vodu. Napravila sam pauzu od tjedan dana i krenula sa drugim mjesecom - ozljeda se pogoršala, jer sam (glupača) radila sklekove koje nikako nesmijem raditi, a vježbe su ubitačne. Toliko su ubitačne da sam se minimalno uznojila i umorila, jer nisam mogla pratiti tempo. Napravila sam još jedan tjedan pauze i u tom tjednu me cijelo rame bolilo, cijela lijeva ruka je bila utrnuta, nisam imala cirkulacije, ma... Prestrašno. I to samo zbog svoje gluposti. Ali što ću, stvarno sam htjela vježbati.

I eto, sad sjedim doma i nadrkana sam već puna dva tjedna jer ne mogu vježbati. Mogu ja vježbati, ali to nije to ako ne mogu sve vježbe napraviti. A i shvatila sam da drugi mjesec Insanitya samo najbolji mogu izdržati (ali i to je pitanje) i shvatila sam da, ako nastavim - svom tijelu ću napraviti vječnu štetu, a to ne želim, nikako. Naišla sam na novi program vježbanja koji mi se jako sviđa. Inače volim Capoeiru i to je jedini borilački sport kojim bi se voljela baviti i baš je lik koji se bavi Capoeirom napravio program za vježbanje. Program je usredotočen na trbuh (a to je ono što meni treba), ruke su uključene isto, ali minimalno (i to mi treba da mi ozljeda prođe). Program se zove RevAbs (googlajte malo). I namjeravam sa time početi od sutra i vidjeti kako mi ide. Makar već sad znam da će mi faliti Sahun T. i Insanity, ali moram ovo napraviti - za dobrobit sebe i svog zdravlja. Sigurna sam da ću se vratiti na Insanity kad tad i da ću proći taj drugi mjesec. Ali sad jednostavno nije vrijeme za to.

Naravno, shvatila sam da bez pravilne prehrane nema rezultata i to je činjenica. Potrudit ću se da si sredim prehranu, ali to je užasno teško, posebice osobama koje su imale poremećaj u prehrani dosta dugo (jedna sam od njih)... Ali trudim se i trudim. I sigurna sam da ću uspjeti, jer ima bitnijih stvari od Junk Food-a u mom životu. I spremna sam se odreći sve loše hrane samo da bi postigla svoj cilj. Držite mi fige da uspijem, jer ova me ozljeda užasno demotivirala i maknula od vježbanja, a to nikako ne želim. Jer na kraju krajeva - sa vježbanjem mi se apsolutno svaki segment u životu poboljšao. Od sexualnog do društvenog i ne želim se toga odreći, jer uživam u vježbanju, baš uživam :). To je mojih sat vremena kojih posvetim samo sebi i istinski uživam u tome ;). Pisat ću vam malo više o ovom, novom, programu vježbanja uskoro! :)

Objavljeno 09.05.2010.