Sjećate li se svoje novogodišnje odluke? Moja je bila da 60 dana ne jedem ništa slatko. Stoga, s krajem veljače taman je okončan moj izazov koji sam uspješno odradila. Sad kad su se dojmovi malo slegli, odlučila sam s vama podijeliti svoje iskustvo, osjećaje tijekom ovih 60 dana te što se promijenilo.

Tijekom posljednjih 50 godina, po nekim procjenama, konzumacija šećera se utrostručila, a u tome prednjače razvijene zemlje u kojima nam je dostupno sve silno čudo slatkiša i prerađenim šećera.

Iako nas sa svih strana bombardiraju informacijama da su šećeri nezdravi te ih se (uz bijelo brašno i sol) smatra „bijelim ubojicom“, mi ih i dalje konzumiramo i uživamo u tome. No, da samoj sebi potvrdim tezu da mogu bez slatkoga, odlučila sam na 60 dana izbaciti iz svoje prehrane sve šećere. Pritom, da razjasnim, ne mislim na sve ugljikohidrate, već samo na sve šećere.

1. korak: Čišćenje stana od šećera

Prvi korak koji sam odlučila napraviti prije samog početka izazova je bio (čini mi se sad) možda i najvažniji: izbacila sam sve slatko iz stana. Doslovno sve.

Sve slatke napitke, čokoladice, keksiće, bombončiće i sve ostale slastice sam jednostavno ili bacila ili podijelila onima koji su to htjeli jesti. Naime, u prvim danima provedbe izazova sigurno bih pokleknula da sam znala da u ladici imam čokoladu. I to svoju najdražu čokoladu!

2. korak: Zamjene za šećer

Jedan od najboljih načina izbacivanja šećera jest zamjena nezdravoga zdravi(ji)m varijantama. Ovo su neke od promjena koje sam napravila i koje su drastično smanjile moj svakodnevni unos šećera:

• Uvijek sam uza se imala neke orašaste plodove, čime sam izbjegla posezanje za čokoladicom kad me između glavnih obroka uhvati glad
• Sve slatke napitke sam zamijenila nezaslađenim čajem ili Bolero sokovima
• Svaki dan sam kuhala kod kuće i pripremala obroke za posao, kako bih izbjegla opciju fast fooda
• U frižideru sam sve namirnice sa skrivenim šećerom izbacila ili zamijenila zdravijim varijantama (otkriće je ketchup bez šećera)
• U slučaju želje za slatkim posezala sam za bobičastim voćem (zamrznute varijante su jednako dobre kad vam svježe nisu dostupne)

I još jedno pravilo koje mi se čini dosta bitnim – u supermarket sam uvijek išla s popisom za kupovinu (koji sam pisala kad nisam bila gladna) i nisam kupovala ništa što nije na popisu.

3. korak: Ponašanje na obiteljskim ili druženjima s prijateljima

Početak prvoga mjeseca je, budimo realni, prilično težak period za izbacivanje slatkoga. Tu su ostaci kolača i svih drugih slastica od proslave nove godine, a i čestitanja i obiteljska druženja. No, kako se kaže „na muci se poznaju junaci“, tako sam i ja odlučila pretrpjeti taj period i ustrajati u svojoj odluci.

Istina je, nudili su me svime i svačime, no ustrajala sam znajući da ću se, ako posustanem, osjećati loše i poraženo. Stoga, svima sam pojasnila razlog odbijanja i znatno mi je pomogla njihova podrška. No, čula sam i ono „što ti sad izvodiš“, „kao da je tebi potrebna dijeta“ i slične komentare.

Što se dobro dogodilo u ovih 60 dana bez šećera?

No, nakon 60 dana bez slatkoga do kojih sam zaključaka došla?

Izgubila sam 5,4 kilograma u 60 dana

Već nakon prvog tjedna bez slatkoga moja vaga je pokazala minus. Nakon 30 dana izgubila sam nešto malo više od 3 kilograma, a nakon 60 dana vaga je pokazala 5,4 kilograma manje (s početnih 68,4 pala sam na 63,0). Očekivano, u drugom mjesecu se brzina opadanja kilograma usporila, ali i dalje je trajala.

Ovdje je važno napomenuti da nisam mijenjala svoj ritam treninga, kao i prije, radila sam 3 treninga snage u teretani tjedno.

Osjećala sam se bolje i lakše

Prehrana bez šećera ponekad izaziva nervozu, ali ukupno gledano osjećala sam se puno bolje, na više razina. Prije svega, osjećala sam se lakše i poletnije. Nisam imala one klasične napade umora do te mjere da ne mogu gledati već mi je razina energija bila kontinuirana i stabilna.

Također, osjećaj da uspijevam u realizaciji odluke dao mi je osjećaj kontrole i samopouzdanja, a to se odrazilo pozitivno i na neke druge aspekte života.

Pokrenula sam ljude oko sebe

Da bi mi bili podrška, ljudima oko sebe sam najavila svoju odluku da izbacim slatko. Na taj način sam sebi stvorila i dodatnu odgovornost prema njima, što me dodatno motiviralo da ustrajem. No, osim toga, dvoje prijatelja mi se pridružilo u izazovu. Zajedno smo dijelili iskustvo, ali i podršku kad je bilo teško.

Ono što sam dodatno zamijetila jest činjenica da su i drugi oko mene (kad smo bili zajedno) jeli manje slatkoga. Moj izazov kao da je i njih na neki način osvijestio da im jako puno slatkoga koje inače u danu pojedemo, nije potrebno.

Što nakon 60 dana bez slatkoga?

Iako sam u danima kad nisam jela slatko sanjala o danu kad ću si nešto dozvoliti i maštala i planirala što će to biti, kad je taj dan došao meni se ništa slatko nije jelo. Onda sam pojela jednu napolitanku i shvatila da mi je – preslatka! Stoga, osim gore navedenih benefita čini mi se da mogu zaključiti da su ovo neke nove navike koje sam „prikupila“ tijekom ovog 60-dnevnog izazova:

• Šećer mi zapravo nije uopće potreban i postoje alternative koje su puno zdravije
• Šećer nije potrebno dodavati niti u jednu namirnicu i to je navika koju svakako treba zadržati
• U kući nije potrebno imati slatkiše i odlučila sam ih ne kupovati
• Bobičasto voće je izvrsna zamjena za slatko i njega uvijek imam na raspolaganju
• Kad mi padne na pamet da bih pojela nešto slatko, popijem čašu vode i pronađem si neku zabavu da prestanem misliti o tome.

I da, i PMS je prošao i ja sam ustrajala baš kao i kad me zadesio tijekom 60-dnevnog izazova, a svi znamo da je upravo to najveći izazov za izdržati. Može se, samo trebate naći neki dovoljno dobar motiv da probate: nekima će to biti kilogrami, drugima oklada, trećima izazov karakteru, no svima bi u temelju dovoljan razlog trebalo biti zdravlje koje se bez šećera svakako poboljšava.

Objavljeno 08.03.2022.