Prema definiciji Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, ekološka proizvodnja sveobuhvatan je sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane koji ujedinjuje najbolju praksu u pogledu okoliša i klime, visoku razinu biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa, primjenu visokih standarda za dobrobit životinja i proizvodnih standarda koji su u skladu s potražnjom sve većeg broja potrošača za proizvodima proizvedenim uz primjenu prirodnih tvari i procesa.

Ekološka proizvodnja u Republici Hrvatskoj raste iz godine u godinu, i prate je kontrolna tijela. Obavezna je kontrola jednom godišnje za sve proizvođače, prerađivače, trgovce i uvoznike, a sve je propisano Pravilnikom o ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji te propisima Europske unije.

Ekološki uzgoj bi se trebao, čim je moguće više, oslanjati na obnovljive izvore energije, reciklirati otpad, i smanjiti upotrebu GMO sojeva na najmanju moguću razinu.

Što to znači u praksi?

U praksi ekološka proizvodnja podrazumijeva način poljoprivredne proizvodnje bez primjene agrokemikalija (mineralnih gnojiva, hormona, pesticida i sl.):

• pravila proizvodnje zabranjuju upotrebu GMO-a u bilo kojoj fazi ekološke proizvodnje (hrana, hrana za životinje, pospješivači tla, zaštita bilja).
• zabrana upotreba ionizirajućeg zračenja u obradi hrane i sirovina.
• kod proizvodnje bilja, plodnost tla se održava višegodišnjim plodoredom te upotrebom stajskog gnojiva ili materijala organskog porijekla. Zabranjena je upotreba mineralnih dušičnih gnojiva, a kao zaštita tla i bilja smiju se koristiti samo dozvoljena sredstva.
• kod sakupljanja samoniklog bilja, tlo ne smije biti prethodno tri godine tretirano zabranjenim supstancama.
• u stočarstvu znači da se stoka uzgaja i rađa na ekološkim gospodarstvima ili mora tamo provesti određeni broj godina te mora imati dostup otvorenim pašnjacima. Broj grla je ograničen da ne bi došlo do prekomjerne ispaše ili onečišćenja tla gnojem. Sputavanje i izolacija je zabranjena, a prijevoz i stres prilikom klanja minimaliziran.
• pčelinjaci su smješteni blizu ekološki uzgojenih kultura ili prirodnih izvora te izrađeni od prirodnih materijala. Uništavanje je zabranjeno.
• prilikom rasploda je dozvoljena umjetna oplodnja, međutim zabranjene su hormonalne terapije (osim one zdravstveno opravdane).
• stoka se hrani hranom s ekoloških gospodarstava i zabranjena je upotreba pospješivača rasta.
• priprema ekološke hrane odvaja se od konvencionalno prerađene hrane, a proizvod se sastoji većinom od sastojaka poljoprivrednog porijekla koji su odobreni u ekološkoj proizvodnji. Tvari i tehnike koje ponovno vraćaju svojstva izgubljena tijekom prerade i skladištenja su zabranjena.

Eko, Bio ili Organsko

Eko, bio i organsko su zapravo sinonimi. Proizvodi koji udovoljavaju pravilima ekološke proizvodnje na sebi imaju oznaku EKO, ili se ta oznaka koristi u promidžbenim materijalima. Navodi eko, bio ili organsko, a bez oznake su zabranjeni. Uz logotip mora biti naveden kodni broj kontrolnog tijela kao i podatak »Uzgojeno u/izvan EU«. Izrazi eko, bio ili organsko označuju proizvod čiju masu čini najmanje 95 % ekoloških sastojaka.

Ovih 5 % ostavlja se za slučaj onečišćenja iz atmosfere poput kiselih kiša ili pesticida donesenih vjetrom sa susjednog imanja i slično. Definirano je što sve ulazi u ovih 5 % pa tako npr. nije moguće marmeladu zaslađivati bijelim rafiniranim šećerom jer se onda gubi dosljednost već to moraju biti prirodni sastojci, ali koji ne posjeduju certifikat, kao npr. voda koju je nemoguće certificirati. Ekološki proizvod mora imati sve sastojke navedene na etiketi. Osim hrvatske oznake, postoji i europska:

Varanje potrošača

Postoje dakle strogi uvjeti za dobivanje eko markice i smiju je koristiti samo oni koji su prošli sve kontrole. Na tržnicama je zaista upitan način proizvodnje i nemojte vjerovati uvijek na riječ. Također, logotip je propisan zakonom, i svi drugi logotipi i oznake poput zelene jabuke i sl. zapravo ne označavaju eko proizvod već zavaravaju kupca.

Usporedba organski i konvencionalno proizvedene hrane

U nekoliko studija na mlijeku postoje razlike u sastavu između organski i konvencionalno uzgojenog mlijeka. Organsko mlijeko sadrži veće količine proteina, ALA masne kiseline i ukupnih omega-3 masnih kiseline te bolji omjer omega-3 i -6 masnih kiseline u korist omege-3.

Što se mesa tiče, studija rađena na goveđem mesu (konkretno pečenica) ne pokazuje razlike u kvaliteti (pH, čvrstoća, boja), ali pokazuje razlike u sastavu masti u ovisnosti od sezone i načina uzgoja. Organsko meso i ono iz ljetnog perioda sadrži veće količine konjugirane linolenske kiseline, omege-3 kao i bolji omjer omege-3 prema omega-6 masnim kiselinama u usporedbi s običnim mesom i onim iz zimskog perioda.

U jednom istraživanju je takva usporedba rađena na patlidžanu. Organski uzgojeni patlidžan je bogatiji mineralima (kalcij, magnezij) i vitaminom K te fenolima.

Ukratko, organski uzgojena hrana je većinom bogatija mikronutrijentima (obično fenolima, omegom 3) nego konvencionalno proizvedena, pa možemo reći da je i bolji izbor za naše zdravlje.

Konzumacija organski uzgojene hrane može smanjiti rizik od alergija, pretilosti i debljine, ali dokazi su još uvijek pod upitnikom i potrebna su daljnja istraživanja. Često ljudi koji biraju organsku hranu vode općenito zdraviji život, paze na količinu konzumirane hrane i vježbaju. Ipak, studije na životinjama sugeriraju da jednaka vrsta hrane za životinje, ovisno o tome je li organski ili konvencionalno uzgojena različito utječe na rast i razvoj.

Kod eko poljoprivrede je ograničena upotreba pesticida, dok su njihovi ostaci u konvencionalnoj hrani glavni izvor pesticida kod ljudi. Neke epidemiološke studije su objavile različite utjecaje određenih pesticida na kognitivni razvoj djece, ali točna procjena rizika je potrebna.

Također, treba razmotriti i utjecaj upotrebe antibiotika, koji se puno više koriste kod klasičnog uzgoja, pogotovo ako uzmemo u obzir rastuću rezistenciju na antibiotike u društvu. 

Zaključak

Organska, eko ili bio hrana mora sadržavati oznaku, koju dodjeljuje i kontrolira Ministarstvo. Takva hrana je obično nutritivno bogatija i uzgojena prema točno određenim pravilima (sadrži manje pesticida, antibiotika...). Osim toga, takav uzgoj podrazumijeva i bolju brigu za okoliš što je izuzetno bitno.

Međutim, svakako treba napomenuti da je takav uzgoj skuplji, pa organska hrana košta 20 – 50 % više od one klasično uzgojene. S obzirom da si ne možemo svi uvijek priuštiti najbolje, daleko je bitnije da konzumirate povrće i voće iz bilo kakvog uzgoja, nego uopće ne jer ne možete nabaviti organsko.

Uvijek birajte hranu čim bliže izvornom obliku, minimalno prerađenu, sezonsku i osigurajte si raznovrsnost. A ako ste u prilici, birajte onu koja ima eko markicu.

Literatura

1. www.mps.hr
2. Uredba Vijeća (EZ) br. 834-2007
3. www.agroklub.com
4. https://zmergo.hr/info/eko-proizvodnja/
5. Pravilnik o ekološkoj poljoprivrednoj poizvodnji NN 30/15
6. Palupi, E., Jayanegara, A., Ploeger, A. and Kahl, J. (2012), Comparison of nutritional quality between conventional and organic dairy products: a meta-analysis. J. Sci. Food Agric., 92: 2774–2781.
7. Kamihiro ,S., Stergiadis, S., Leifert, C., Eyrem,M.D., Butler, G. (2015),  Meat quality and health implications of organic and conventional beef production. Meat Sci., 100: 306-318.
8. Raigón, M.D., Rodríguez-Burruezo, A., Prohens, J. (2010), Effects of organic and conventional cultivation methods on composition of eggplant fruits. J. Agric. Food. Chem. 58(11): 6833-6840.
9. Hunter, D., Foster, M., McArthur, J.O., Ojha, R., Petocz, P., Samman, S. (2011), Evaluation of the micronutrient composition of plant foods produced by organic and conventional agricultural methods. Crit Rev Food Sci Nutr., 51(6):571-582.
10. Mie, A., Andersen, H. R., Gunnarsson, S., Kahl, J., Kesse-Guyot, E., Rembiałkowska, E., Grandjean, P. (2017). Human health implications of organic food and organic agriculture: a comprehensive review. Environ Health, 16, 111.

Objavljeno 25.01.2018.