Soja je leguminoza porijeklom iz istočne Azije. U odnosu na druge ima značajno veći sadržaj masti, nešto veći sadržaj proteina te niži sadržaj ugljikohidrata od kojih je veliki udio neprobavljiv te iz tog razloga ima prebiotička svojstva (stimulira rast bakterija u debelom crijevu što se smatra pozitivnim za domaćina). Osim većeg sadržaja proteina njihova kvaliteta je također veća te usporediva s onom životinjskog porijekla.

Masti soje su uglavnom mononezasićene i polinezasićene s omjerom omega-3 i omega-6 masnih kiselina koji iznosi 1:7-8. Soja je također bogata brojnim mineralima, pogotovo kalijem, zatim željezom i kalcijem. Iznenađujuće, iako soja sadrži fitate i oksalate (antinutrijente koji inhibiraju apsorpciju minerala) apsorpcija kalcija iz soje je poprilično dobra.

Proizvodi od soje su odavno prepoznati kao izvor visoko kvalitetnih proteina i masti, no soja je tek u posljednjih 25 godina detaljno proučavana zbog svojeg utjecaja na prevenciju kroničnih bolesti. Razlog tome je njezino jedinstveno bogatstvo izoflavonima.

Izoflavoni u soji

Izoflavoni su fitokemikalije (nenutritivne komponente namirnica biljnog porijekla s potencijalnim pozitivnim učincima na ljudsko zdravlje) koje možemo pronaći u brojnim namirnicama biljnog porijekla, no soja je jedinstvena u tom pogledu jer ih sadrži u izrazito velikim količinama. 

Učestala konzumacija soje u Aziji pokazuje i značajnu razliku u prosječnom unosu izoflavona npr. u Japanu (30-50 mg/dan) u odnosu na SAD, Kanadu i Europu (3 mg/dan).

Genistein, daidzein i glicitein su tri izoflavona koji u soji dolaze u najvećoj koncentraciji (50, 40 i 10%). Uz svaki gram proteina soje u cjelovitoj namirnici ili tradicionalnim proizvoda od soje otprilike dolazi 3,5 mg izoflavona. Tako 1 serviranje od npr. 100 g tofua obično sadrži oko 25 mg izoflavona, dok u prerađenim proizvodima, kao što je izolat proteina soje, čak 80-90% izoflavona može biti izgubljeno tijekom procesiranja.

Struktura izoflavona i učinak

Izoflavoni imaju kemijsku strukturu sličnu onoj hormona estrogena što im omogućava da se vežu na njegove receptore (ERb i ERß) i ispolje slično djelovanje u određenim eksperimentalnim uvjetima. Iz ovog razloga klasificiraju se kao fitoestrogeni ili biljni estrogeni, a preferencija im je veća za vezanje na ERß (forma koja se nalazi dominantnu u krvožilnom, urogenitalnom i koštanom sustavu) pa se također klasificiraju kao selektivni modulatori estrogenih receptora (eng. selective estrogen receptor modulators – SERMs).

Iz ovog razloga izoflavoni dobivaju sve veću popularnost kao alternativni tretman za simptome menopauze kod žena koje ne mogu ili ne žele uzimati hormonalnu nadomjesnu terapiju. Naime, menopauza može prouzročiti broje neugodne simptome kao što su valunzi, promjene u raspoloženju, usporen metabolizam, no povećava i rizik od razvoja osteoporoze.

Hormonalna nadomjesna terapija estrogenom je najučinkovitiji način u borbi s ovim neželjenim posljedicama menopauze, no i ona sama ima negativne strane, a neke od njih su povećanje rizika od razvoja karcinoma dojke, kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara.

Utjecaj izoflavona na simptome menopauze

Valunzi ili iznenadni napadi vrućine popraćeni znojenjem i ubrzanim radom srca moju se javiti tijekom dana, a češće tijekom noći i za vrijeme sna, čak i 20 do 30 puta dnevno te su zbog fizičke i mentalne neugode najčešći razlog zašto žene traže pomoć u kontroli simptoma menopauze.

Valunzi često popuste unutar 6 mjeseci do 2 godine, no kod mnogih žena se javljaju i do 20 godina nakon menopauze, a mogu započeti i u periodu perimenopauze (period od nekoliko godina prije menopauze).

Niska prevalencija valunga kod žena u Japanu u kombinaciji sa saznanjem o njihovom visokom unosu izoflavona dovela je do hipoteze da soja može prevenirati početak javljanja valunga i/ili smanjiti njihovu jačinu i učestalost ako su već prisutni. Iako su rezultati istraživanja koji potvrđuju ovu hipotezu nedosljedni, meta analiza iz 2012. godine snažno podupire učinkovitost izoflavona kao i objašnjenja nedosljednih rezultata prethodnih istraživanja. Ova analiza pokazuje da sojini izoflavoni statistički značajno smanjuju učestalost i jačinu valunga.

Otprilike 40 mg ukupnih izoflavona iz cjelovitih zrna soje osigurava količinu genisteina koja je učinkovita u ovom pogledu. Osim toga, istraživanja su pokazala da izoflavoni u dozi od 50 mg/dan pozitivno utječu na funkciju endotela (jednoslojnih ćelija koje se nalaze na unutarnjoj površini krvnih žila s važnim mehaničkim i metaboličkim ulogama), smanjuju krutost arterija i potencijalno promoviraju zdravlje kosti koje također postaje narušeno nakon menopauze zbog snižene razine estrogena u žena, iako još nije u potpunosti jasno može li se učinak soje na zdravlje kosti pripisati izoflavonima ili njenom sadržaju proteina i kalcija koji se dobro apsorbira.

Pozitivan učinak izoflavona povezan je i sa zdravljem kože, koja također sadrži estrogene receptore na koje se oni mogu vezati, odnosno smanjenim boranjem i povećanom sintezom kolagena.

Na kraju, iako izoflavoni nikada neće biti učinkoviti kao hormonalna nadomjesna terapija, kombinacija njihove sigurnosti i dobrobiti za ljudsko zdravlje čine ih potencijalnom opcijom za žene koje ne žele ili nisu u mogućnosti primati hormonalnu nadomjesnu terapiju u borbi protiv simptoma menopauze.

Literatura:

1. Chen, L, Ko, N, Chen, K. (2019) Isoflavone Supplements for Menopausal Women: A systematic Review. 11(11), 2649.
2. Messina, M. (2016) Soy and Health Update: Evaluation of the Clinical and Epidemiologic Literature. 8(12), 754.

Objavljeno 19.05.2021.