Odlučio sam ovaj članak napisati kao niz odgovora na najčešće mitove koji okružuju umjetna sladila. Sustavno idemo s točke na točku i pokazat ću što zapravo pokazuje ukupnost znanstvenih istraživanja, a što su samo izmišljene priče.

Mit #1: Umjetna sladila uzrokuju rak

To je jedna od prvih stvari koje možete čuti od ljudi koji nisu upućeni u temu, ali misle da jesu. Čim se priča o nečemu što unosimo u organizam, naći će se netko tko će inzistirati da to uzrokuje rak, jer je tako negdje čuo. Umjetna sladila nisu iznimka.

Pazite sad ovo: doista postoje sladila za koje se pokazalo da uzrokuju rak. I ona su iz tog razloga zabranjena i više se ne koriste! To samo govori o tome da sustav funkcionira. Redovito se vrše znanstvena istraživanja – i prije nego se odobri neko sladilo i nakon što je odobreno. Ako se pokaže da postoji rizik za zdravlje, to se sladilo zabranjuje i problem je riješen.

Za sladila koja su danas u upotrebi je već izvršen enorman broj istraživanja te se ona i dalje provode – te pokazuju da su ona sigurna za konzumaciju u propisanim dozama.

Mit #2: Umjetna sladila debljaju

Sladila koja ne sadrže kalorije pa da debljaju, dobra fora. Kada sam prvi put čuo to, mislio sam da se netko šali. Nažalost, postoje ljudi koji ozbiljno to tvrde. Ovaj mit potječe od toga da određena epidemiološka istraživanja pokazuju korelaciju (povezanost) između konzumacije umjetnih sladila i pretilosti.

Dijelu čitatelja se već sigurno upalila lampica – postojanje povezanosti ne znači da su umjetna sladila uzrok debljine. Stvar je zapravo upravo suprotna, nešto što se naziva obrnutom uzročno-posljedičnom vezom. Ljudi koji su pretili počnu koristiti umjetna sladila kako bi smanjili unos kalorija i smršavili. Nisu se udebljali od sladila, već su ih počeli koristiti kasnije kako bi lakše smršavili.

Ukupnost literature govori tome u prilog. Kontrolirana istraživanja u kojima se ispitanicima daje promatrana supstanca (u ovom slučaju: ili šećer ili neko od sladila) pokazuju kako umjetna sladila pomažu u kontroli tjelesne mase.

Mit #3: Umjetna sladila potiču apetit i želju za slatkim

Ova dva mita se pojavljuju kada ljudi pokušaju nekako objasniti mehanizam po kojem bi umjetna sladila bila uzrok debljanja. Maloprije smo prošli da je to jednostavno netočno, a sada da se osvrnem i na ovo.

Umjetna sladila ne potiču apetit. Provedena su istraživanja i pokazuju kako stoje stvari. Konzumacija umjetnih sladila ne dovodi do povećanja apetita i posljedičnog prejedanja.

Umjetna sladila ne potiču želju za slatkim. Čak naprotiv, izgleda da je smanjuju. To ni nije tako teško za povjerovati – ako netko jede i pije dosta hrane slatkog okusa, vjerojatno će se zasititi slatkoće.

Dosta zanimljivo, pića zaslađena umjetnim sladilima mogu imati zanimljive prednosti čak i u odnosu na vodu. Ljudi koji su umjesto vode pili zaslađena pića su spontano jeli manje deserta te tako smanjili ukupan kalorijski unos.

Prije nego što me netko napadne, ne tvrdim da su zaslađena pića bolji izbor od vode. Jedino navodim činjenicu da konzumacija umjetnih sladila stvarno može utažiti (a ne potaknuti!) želju za slatkim te tako omogućiti bolje pridržavanje planu prehrane s ciljem gubitka masnog tkiva.

Mit #4: Umjetna sladila potiču lučenje inzulina

Netočno. Jednostavno netočno, neću trošiti puno vremena na ovo. Provedena su istraživanja i pokazano je da umjetna sladila ne potiču lučenje inzulina. Možemo ići dalje.

Ovo sam morao uključiti zato što je iz nekog razloga inzulin uvijek popularna tema u svijetu fitnesa. Ako vas zanima više o inzulinu, pročitajte moj članak u kojem detaljno razbijam razne mitove o inzulinu.

Mit #5: Umjetna sladila uzrokuju glavobolju i mučninu

Ovo ljudi prvenstveno kažu za aspartam, ali sam čuo da se spominje i za ostala sladila. Za ovo zapravo ne znamo sa sigurnošću, nisu provedene kvalitetne studije.

Ako se pak vodimo biokemijom i razmotrimo na koje se spojeve metabolizira aspartam kada ga unesemo, možemo zaključiti da i nema neke osnove za ovu priču. Naime, sve te spojeve koje unosimo aspartamom, zapravo unosimo i kroz druge namirnice u daleko većim količinama.

I još jedna stvar koju ovdje treba uzeti u obzir jest nocebo efekt. Vjerojatno ste svi čuli za placebo efekt, a nocebo je njegov brat blizanac. Placebo je pojava kada je netko uvjeren da će mu nešto pomoći, stvarno se može osjećati bolje nego bi se očekivalo.

Nocebo je obrnuta stvar. Kada je netko uvjeren da će mu neka tvar naškoditi, onda se doista može osjećati lošije. A eto, igrom slučaja, glavobolja i mučnina su jedan od najčešćih simptoma nocebo efekta.

Mit #6: Umjetna sladila izazivaju probleme remećenjem crijevne flore

Nakon što su svi ostali mitovi razbijeni, protivnici umjetnih sladila su se uhvatili za ovo. Utjecaj umjetnih sladila na crijevnu floru je nešto što je sad aktualno u znanstvenim krugovima i zapravo se malo zna o tome.

Stvarno jest istina da umjetna sladila imaju učinka na crijevnu floru. Međutim, treba uzeti u obzir da praktički sve što unosimo ima nekakvog učinka na crijevnu floru. Treba razmišljati racionalno i voditi se dokazima koje imamo.

Trenutno jednostavno nema dokaza da zamijećene promjene u crijevnoj flori imaju negativan učinak na zdravlje. Kada bi bilo osjetnog negativnog učinka, on bi se dosad već vjerojatno manifestirao na promatranim biomarkerima.

Zaključak:

Umjetna sladila su temeljito testirana i pokazano je da su sigurna za zdravlje. Nemaju negativne učinke na razne promatrane biomarkere, pomažu u kontroli tjelesne mase i daju nam veću fleksibilnost u prehrani. 

Izvori:

• PJ Rogers, PS Hogenkamp, i dr. Does low-energy sweetener consumption affect energy intake and body weight? A systematic review, including meta-analyses, of the evidence from human and animal studies. Int J Obes (Lond). 2016 Mar; 40(3): 381–394.
• Paige E Miller i Vanessa Perez, Low-calorie sweeteners and body weight and composition: a meta-analysis of randomized controlled trials and prospective cohort studies. Am J Clin Nutr. 2014 Sep; 100(3): 765–777.
• Higgins KA, Considine RV, Mattes RD, Aspartame Consumption for 12 Weeks Does Not Affect Glycemia, Appetite, or Body Weight of Healthy, Lean Adults in a Randomized Controlled Trial. Nutr. 2018 Apr 1;148(4):650-657.
• Ford HE, Peters V, i dr. Effects of oral ingestion of sucralose on gut hormone response and appetite in healthy normal-weight subjects. Eur J Clin Nutr. 2011 Apr;65(4):508-13.
• Anton SD, Martin CK, i dr. Effects of stevia, aspartame, and sucrose on food intake, satiety, and postprandial glucose and insulin levels. 2010 Aug;55(1):37-43.
• Marinovich M, Galli CL, i dr. Aspartame, low-calorie sweeteners and disease: regulatory safety and epidemiological issues. Food Chem Toxicol. 2013 Oct;60:109-15.
• Fitch C i Keim KS, Position of the Academy of Nutrition and Dietetics: use of nutritive and nonnutritive sweeteners. J Acad Nutr Diet. 2012 May;112(5):739-58.
• Marisa Spencer, Amit Gupta, i dr. Artificial Sweeteners: A Systematic Review and Primer for Gastroenterologists. J Neurogastroenterol Motil 2016; 22(2): 168-180

Objavljeno 09.11.2021.