Bolovi u leđima najčešći su razlog posjeta liječniku na svijetu, a prema podacima američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti, gotovo 30% odraslih žena i 25% muškaraca pati od bolova u donjem dijelu leđa. Također, bolovi u leđima nisu rezervirani samo za stariju populaciju. Upravo suprotno, počinje se javljati između 30. i 50. godine, a s godinama se povećava njihova učestalost.

U liječenju različitih bolnih stanja leđa najčešći načini i metode liječenja su uz lijekove i fizikalnu terapiju, dekompresija kralježnice i operativni zahvat. Ovome potonjem se pristupa u nemogućnosti popravljanja stana drugim, neoperativnim metodama.

O dekompresiji kralježnice kao terapijskom postupku koji pomaže u nizu bolnih stanja kralježnice, razgovarali smo s Veliborom Vibohom, mag.physioth te osnivačem i vlasnikom Poliklinike Medical Body Balance.

Kod kojih indikacija odnosno dijagnoza se kao terapijski proces savjetuje dekompresija kralježnice?

Široki je spektar dijagnoza kod kojih nam dekompresija kralježnice može biti indicirani terapijski postupak no neke od najčešćih su diskus hernije, protruzije, ekstruzije, išijas, "uklještenja" živca, degenerative promjene kralježnice, cervikobrahijalni sindrom te stanja u kojima pacijent radi problematike kralježnice osjeća glavobolje i vrtoglavice, trnce u ekstremitetima i druge neurološke simptome.

Kako se tretman provodi? Koliko traje pojedini tretman i koliko je tretmana potrebno za prve rezultate?

Dekompresijska terapija se može raditi manualno, gdje fizioterapeut rukama vrši dekompresiju kralježnice, a možemo je raditi i aparaturno gdje uređaj kompjuterski definiranim programom radi dekompresiju kralježnice na pacijentu. Svakako je prije same terapije nužno opustiti muskulaturu manualnom terapijom, medicinskom masažom ili zagrijati nekom od metoda zagrijavanja.

Nakon pripreme pacijenta radi se dekompresija na uređaju koja traje 15-20 minuta te nakon toga u 90% slučajeva ide analgetska elektroterapija TENS ili dijadinamskom strujom. Ukupno, s pripremom, tretman traje oko 45 minuta, a broj tretmana ovisi o mnogo faktora. No, možemo reći da je 5-10 dolazaka u većini slučajeva dovoljno za značajne pomake, naravno uz manualnu terapiju, vježbe i angažman samog pacijenta.

Kolika je učinkovitost ove vrste postupka?

Učinkovitost je velika, a tome u prilog ide i činjenica da se dekompresijska terapija kralježnice provodi već preko 15 godina u više od 7000 poliklinika i bolnica u dvadesetak zemalja svijeta te studije doktora medicine sa Sveučilišta u Stanfordu pokazuju da 8,98 od 10 pacijenata osjeća značajne pomake nakon odrađene terapije, a 100% njih bi ovu terapiju preporučili ostalima koji osjećaju slične tegobe.

Prilažem i slike s magnetske rezonance naših najuspješnijih slučajeva u kojima smo diskus hernije smanjivali za 1 cm te tako pacijentu trajno ili privremeno odgodili operaciju.

U kojim slučajevima se ne savjetuje ova terapija? Postoje li neka ograničenja?

Gotovo nikada ne preporučamo kod svježih i nesraslih fraktura, osteosintetskog materijala u kralježnici, kod pacijenata s umjetnim diskovima, raznih upalnih procesa.

No, svaki pacijent je individualan tako da je nužan opsežan fizioterapijski pregled i procjena kako bismo utvrdili je li terapija indicirana i hoće li pomoći pacijentu. Postoje i druga stanja koja su relativna kontraindikacija za provedbu terapije poput trudnoće, tumora, ankiloze itd.

Može li ovaj postupak biti rješenje umjesto operativnog zahvata?

Kao što sam gore napomenuo iz vlastitog iskustva mogu potvrditi da ovaj tip terapije u kombinaciji s drugim terapijskim metodama i ciljanim vježbama mogu privremeno ili trajno odgoditi operaciju kralježnice.

No, sve to ovisi o puno faktora, a ponajviše o disciplini samog pacijenta i činjenici pridržava li se uputa dobivenih od medicinskog osoblja i mijenja životne navike u vidu vježbanja, načina na koji diže teret i sjedi, načina na koji diše prilikom fizičkih napora, količine odmora i ostalo.

Koji su procesi ili postupci koji se savjetuju uz dekompresiju kralježnice?

U našoj praksi dekompresijsku terapiju rijetko provodimo kao izoliranu terapiju te je često, gotovo uvijek, kombiniramo s manualnom terapijom, INDIBA Activ terapijom, klasičnim fizioterapijskim procedurama i ono najvažnije - ciljanim i DNS vježbama.

Bez vježbi ćemo teško postići rezultate koje bi pacijenti htjeli i ključno je naglasiti da je svaka terapija aktivan proces i da se očekuje angažman samog pacijenta. Često ljudi smatraju kako je problem koji traje 10 godina moguće riješiti preko noći i bez puno promjena njihovih životnih navika no to apsolutno nije točno te je bitno shvatiti da terapiju radimo s pacijentom, a ne na pacijentu.

I za kraj, nema dugoročnih rezultata bez vježbi.

Objavljeno 05.05.2021.