Lupus ili sistemski lupus eritematodes (najčešći oblik ove bolesti) je kronična autoimuna bolest koja pretežno zahvaća mlađe žene, a čiji su primarni simptomi artralgije (bolovi u zglobovima) i artritis, osipi po obrazima i drugim dijelovima tijela, pleuritis (upala plućne ovojnice) ili perikarditis (upala osrčja), zahvaćanje bubrega ili CNS–a te citopenija (smanjen broj stanica u perifernoj krvi) u krvnoj slici.

Lupus je autoimuna bolest kod koje imunološki sustav organizma postaje hiperaktivan i napada normalna, zdrava tkiva. Zbog njegove komplekse prirode, ponekad se lups naziva i „bolešću s 1000 lica“, što jasno govori o složenosti ove bolesti. Lupus nije zarazna bolest i ne može se prenijeti s osobe na osobu. U vrlo rijetkim slučajevima, majka koja boluje od lupusa može novorođenčetu prenijeti lupus koji se tada naziva neonatalnim lupusom.

Čak 70-90% oboljelih od sistemskog lupusa su žene u generativnoj dobi (između 15 i 44 godine). Kao i kod drugih autoimunih bolesti ni za lupus nije poznat uzrok, no pretpostavlja se da se radi o triggerima iz okoline koji kod genetski predisponiranih osoba pokreću autoimune reakcije.

Faktori rizika za razvoj lupusa

Lupus se može razviti kao odgovor na niz faktora, a oni mogu biti hormonalni, genetički, okolišni ili kombinacija sva tri navedena faktora.

1. Hormoni

Hormoni su kemijske supstance koje ljudski organizam proizvodi, a koje kontroliraju i reguliraju aktivnost određenih stanica i organa. Hormonalne aktivnosti mogu pojasniti sljedeće faktore rizika:

• Spol: žene devet puta češće obolijevaju od lupusa nego muškarci
• Godine: simptomi lupusa se najčešće javljaju između 15. i 44. godine, a samo u 20% slučajeva bolest se javlja nakon 50. godine života.

2. Genetički faktori

Iako nema jasno određenog gena koji bi bio odgovoran za lupus, on se češće javlja u pojedinim slučajevima. Genetički faktori mogu biti razlog za sljedeće faktore rizika obolijevanja od lupusa:

• Rasa: iako se lupus javlja kod svih rasa, 2-3 puta češće od lupusa obolijevaju pripadnici crnačke rase, nego bijelci.
• Obiteljska anamneza: osoba koja u prvom ili drugom koljenu u obitelji ima oboljelog od lupusa ima povećan rizik obolijevanja od ove bolesti. Ako jedan član dvojca blizanaca ima lupus, drugi ima 25-postotnu šansu da razvije bolest, prema studiji objavljenoj u Seminars in Arthritis and Rheumatism. Identični blizanci imaju veću vjerojatnost da oba imaju lupus.

3. Okolišni faktori

Okolišni utjecaj, kroz različite kemikalije ili viruse, može doprinijeti izazivanju lupusa kod osoba koje imaju genetske predispozicije za ovu bolest. Mogući okolišni triggeri uključuju:

• Pušenje: povećan broj oboljelih od lupusa može biti povećan s većom izloženošću duhanskom dimu
• Lijekovi: prema nekim studijama, oko 10% slučajeva lupusa povezano je s ranijim uzimanjem određenih lijekova
• Virusna infekcija: može biti izazivač simptoma kod osoba koje imaju predispoziciju za obolijevanje od lupusa.

4. Crijevna flora

Studija koja je 2018. godine objavljena u Applied and Environmental Microbiology pokazala je da crijevna mikroflora može biti faktor u razvoju lupusa. Potvrđeno je da su zabilježene specifične promjene u mikrobioti crijeva i kod ljudi i kod miševa oboljelih od lupusa. No, potrebne su dodatne studije kako bi se ovo područje dodatno razjasnilo.

Simptomi lupusa

Sistemski lupus eritematodes počinje naglom vrućicom, a u drugim slučajevima bolest nastupa vrlo sporo kroz osjećaj malaksalosti i bolova u zglobovima. U preko 90% oboljelih od lupusa javljaju se bolovi na zglobovima i promjene na zglobnim tkivima te to mogu biti prvi i jedini simptomi u prvih nekoliko godina bolesti.

Osim promjena na zglobovima, javljaju se i promjene na koži, poput ograničenog crvenila kože lica te opća ili lokalna ćelavost. Na dlanovima i koži javljaju se pjege te oko 40% oboljelih bilježi osjetljivost na svjetlost.

U nekim slučajevima javljaju se upale plućne ovojnice te manja plućna oštećenja. Česta je i upala osrčja te upala srčanog mišića.

Vrlo su česti (gotovo redovni) simptomi neurološki ispadi i blaga kognitivna oštećenja, a oboljeli bilježi i glavobolje, psihoze te su česti ishemijski moždani udar, meningitis te cerebralne disfunkcije.

Iz krvnih nalaza vidljiva je anemija, smanjen broj leukocita i trombocita u krvi, a komplikacije s lupusom često su izazvane različitim trombozama.

Također, zbog otežanih crijevnih funkcija česte su probavne smetnje, a zbog kortikosteroidnih lijekova koji se propisuju u nekim slučajevima lupusa, česte je i upala ili infekcija gušterače.

Dijagnoza lupusa

U slučajevima mladih žena s gore navedenim simptomima sistemski lupus eritematodes je svakako dijagnoza na koju se prvu posumnja. Bolest se potvrđuje krvnom slikom, analizom urina, standardnim biokemijskim pretragama (jetrene i bubrežne funkcije) te testom antinuklearnih antitijela.

Za postavljanje dijagnoze lupusa, liječnicima su dovoljna 4 od sljedećih 11 kriterija:

1. Malarni osip: Na obrazima i nosu pojavljuje se osip u obliku leptira.
2. Diskoidni osip: Razvijaju se crvene mrlje u obliku diska.
3. Fotosenzitivnost: Osip kože pojavljuje se nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti.
4. Oralni ili nosni čirevi: Obično su bezbolni.
5. Neerozivni artritis: Ne uništava kosti oko zglobova, ali u 2 ili više perifernih zglobova postoji osjetljivost, oteklina ili izljev.
6. Perikarditis ili pleuritis: Upala utječe na sluznicu oko srca (perikarditis) ili pluća (pleuritis).
7. Poremećaji rada bubrega: Testovi pokazuju visoku razinu proteina ili staničnih odljeva u mokraći ako osoba ima problem s bubrezima.
8. Neurološki poremećaj: Osoba ima napadaje, psihozu ili probleme s razmišljanjem i rasuđivanjem.
9. Hematološki (krvni) poremećaj: prisutna je hemolitička anemija s niskim brojem bijelih krvnih stanica ili niskim brojem trombocita.
10. Imunološki poremećaj: Testovi pokazuju da postoje antitijela na dvolančanu DNA (dsDNA), antitijela na Sm ili antitijela na kardiolipin.
11. Pozitivna antinuklearna tijela (ANA): Test za ANA je pozitivan i osoba nije koristila nikakve lijekove koji bi ga mogli izazvati.

Liječenje lupusa

Ovisno o vrsti bolesti, liječnik određuje terapiju. U slučajevima blagog lupusa često je potrebna samo minimalna terapija, dok se u teškim oblicima kreće s kortikosteroidnim lijekovima. U ovom obliku remisije se događaju tek nakon 1-3 mjeseca bolesti.

Liječenje ima za cilj:

• spriječiti ili upravljati žarištima bolesti
• smanjiti rizik od oštećenja organa

Lijekovi mogu pomoći:

• smanjiti bol i oticanje
• regulirati aktivnost imunološkog sustava
• vratiti hormonalnu ravnotežu
• smanjiti ili spriječiti oštećenje zglobova i organa
• upravljati krvnim tlakom
• smanjiti rizik od infekcije
• kontrolirati kolesterol

Uz liječničke preporuke i lijekove koje je obavezno uzimati u tretiranju lupusa, ovi tretmani mogu smanjiti bolove i smanjiti žarišta bolesti:

• Hladni i topli oblozi
• Metode relaksacije i meditacije, poput joge ili tai chija
• Redovna tjelesna aktivnost
• Izbjegavanje izlaganju suncu
• Izbjegavanje stresa, koliko god je moguće

Sistemski lupus eritematodes je bolest s relapsima koju je teško predvidjeti, a faze remisije mogu trajati i po nekoliko godina. Ukoliko se bolest u akutnoj fazi drži pod kontrolom, prognoze su dobre (preživljavanje 10 godina s bolešću je u preko 95% slučajeva). Također, što se prije bolest dijagnosticira, to su prognoze bolje.

Reference:

1. Luo, XM. Edwards, MR. Mu, Q. Yu, Y. Vieson, MD. Reilly, CM. Ahmed, SA. Bankole, AA. Gut Microbiota in Human Systemic Lupus Erythematosus and a Mouse Model of Lupus. Applied and Environmental Microbiology. 2018 Jan 31;84(4).
2. Ulff-Møller, CJ. Svendsen, AJ. Nørgaard Viemose, L. Jacobsen, S. Concordance of autoimmune disease in a nationwide Danish systemic lupus erythematosus twin cohort. Seminars in Arthritis and Rheumatism. Volume 47, Issue 4, February 2018, Pages 538-544

Objavljeno 08.05.2019.