Nakon mikroba, slobodni radikali su najveći neprijatelji dugog života! Jedno je očekivana dužina života kod rođenja, a sasvim drugo maksimalna dužina života. Dok je prva promjenjiva kategorija i primjerice povećana u SAD s 47 u 1900 godini, na 75 u 1995 godini, druga je konstantna tj. uvijek 115-120 godina.

Suvremeni antioksidansi mogu produžiti očekivanu starost, ali nemaju učinka na maksimalnu životnu dob. Stoga su oni doista pravi saveznici suvremenog čovjeka! Zašto? Slobodni radikali se danas povezuju s nastankom bolesti krvožilnog sustava, sivom mrenom, rakom, bolestima zglobova i brojnim drugim poremećajima zdravlja.

Štetno djelovanje slobodnih radikala

Kod vrhunskih sportaša koji su stalno pod stresom intenzivnog treninga problem slobodnih radikala povećan je barem 10 puta u odnosu na "sjedećeg" čovjeka. Danas se pojam "slobodnih radikala" toliko udomaćio da ga nitko pametan ne dovodi u pitanje, ali davne 1960. godine, o tome nitko nije imao pojma. Zapravo, od vremena otkrića mikroba kao uzročnika bolesti, nije bilo većeg otkrića od veze slobodnih radikala s jedne i oksidativnog propadanja stanica, tkiva i organa s druge strane.

Danas imamo listu od oko 50 oboljenja čiji se uzroci povezuju s djelovanjem slobodnih radikala, a pretpostavlja se da će uskoro lista biti povećana na 80 oboljenja! Kada netko ide ispred svog vremena, kažemo da je "genijalac"; otac teorije o procesu starenja pod utjecajem slobodnih radikala je dr. Denham Harman s sveučilišta Berkeley u Kaliforniji.

U vrijeme kad nitko nije ni pomišljao na nešto slično, njegov znanstveni rad je objavljen u stručnom časopisu "Journal of Gerantology" a suština teze je da umiremo prerano jer se kontinuirano trujemo - slobodnim radikalima!

Kisik je opasni "prijatelj"?

Kada kažemo da se auto kreće na pogon benzinom a čovjek hranom, to nije doslovce točno jer pogonsko gorivo za čovjeka je zapravo kisik. Naime, tek oksidacija u stanicama oslobađa neophodnu energiju i svakom kretanju zapravo prethodi oksidacija. Stanice mozga primjerice, bez kisika umiru za nekoliko minuta zato smo prisiljeni neprestano udisati zrak koji prosječno sadrži 21% kisika.

Po svemu sudeći možemo reći da je kisik zapravo veliki "prijatelj" čovjeku. Međutim, kisik ima i drugu stranu medalje; ako previše udišemo čisti kisik može doći do intoksikacije, što dobro znaju astronauti, ronioci i pacijenti u intenzivnoj skrbi. Poznato je da je Paster u svom laboratoriju mikroorganizme inaktivirao kisikom, a voda za piće se danas može sterilizirati – ozonom.

Toksičnost kisika za sva živa bića poznata je više od stoljeća, ali nikom osim dr. Harmana nije bilo poznato da postoji nekakvo unutrašnje djelovanje sporednih proizvoda oksidacije i to u tolikoj mjeri da mogu biti postati razorni za funkcioniranje pojedinih vitalnih sustava organizma.

Oksidacijski stres i interna radijacija

Dužina života određena je zapravo stupnjem oštećenja mitohondrija od strane slobodnih radikala, a ovi nastaju od neuparenih elektrona kisika! Masovno djelovanje slobodnih radikala kod osoba koje su posebno izložene, naziva se s punim pravom "oksidacijski stres" pa se iz toga izvlači pravilo; što više takvog stresa, to brže starenje stanica!

Mjesto djelovanja su osjetljive stanične membrane u mozgu i nervnom tkivu, odnosno masne komponente tih membrana. Naravno, pravilo se može i okrenuti; smanjenje utroška kisika, jednako je produženju očekivane dužine života! Ako se manje jede, manje se troši kisika, manja je izloženost slobodnim radikalima.

Imamo jakih dokaza da restrikcija kalorijskog unosa samo za 30% usporava proces starenja. Proizlazi da je izloženost djelovanju slobodnih radikala isto što i interna radijacija. Najdulje bismo živjeli u slučaju kada bismo mogli usporiti disanje, a oni koji najbrže "ispiru" svoje stanice kisikom kao što su sportaši i neke druge osobe s visokim stupnjem aktivnosti, imaju najkraći životni vijek.

Slobodni radikali - unutrašnji neprijatelj!

Znanstvena i stručna literatura prepuna je podataka o destruktivnom djelovanju produkata razlaganja kisika. Metabolizam kisika koji neprestano traje u živom organizmu, oslobađa ih stalno, a mi ih slikovito nazivamo "slobodni radikali".

Službena definicija tog pojma bila bi "atom ili molekula kisika koja ima jedan ili više neuparenih elektrona. Ona prosječnom čitatelju ne znači mnogo, ali daje do znanja da je nabijena energijom i vrlo nestabilna te da se vrlo rado veže s svim tvarima kojima dođe u kontakt (masti, proteini), stvarajući kod toga lančanu reakciju i brojna oštećenja (degeneraciju, lom DNA strukture).

Posljedica je prerano starenje i otkazivanje pojedinih vitalnih funkcija (primjerice vida). Hidroksi radikali osobito su važni jer napadaju najfinije proteinske strukture. Naravno, odmah se postavlja pitanje - što to izaziva pojavu slobodnih radikala? To je prije svega veliki i ponavljani fizički napor (intenzivni trening), intenzivno sunčanje i zračenje drugih vrsti, jaki psihički stres (smrt drage osobe, rastava braka), pušenje preko 10 cigareta dnevno, često dugotrajno letenje transkontinentalnim avionima itd.

Strastveni pušač se tijekom dana doslovce puni slobodnim radikalima, body builder koji se sprema za natjecanje vrvi od slobodnih radikala, koje više ne može pokriti vlastitim obrambenim snagama.

Piloti su stalno izloženi kozmičkom zračenju koje inducira stvaranje slobodnih radikala! Pojava slobodnih radikala međutim, ne znači odmah i bolest zahvaljujući posebnom mehanizmu zaštite pomoću kojeg se drži ravnoteža (lovci slobodnih radikala). Ako se pak produkcija slobodnih radikala prolongira ili pojačava (kao što je slučaj kod jakog stresa, napora itd), postoji mogućnost da organizam u jednom trenutku ne može više uspostaviti ravnotežu što može biti početak procesa pojave funkcionalnog poremećaja.

"Liječenje" ozonom

Svojevremeno je bilo u modi liječenje ozonom, pa su se prodavali mali uređaji (ozonizatori) za osvježivanje prostorija kao i razni tipovi maski. Ozon se upotrebljavao za sterilizaciju kirurških dvorana i vodocrpilišta, te u nekim tehnološkim procesima (aseptičko zatvaranje ambalaže).

Mnogi i danas misle kako je nakon kiše i ljetne oluje zrak pun ozona pa ga treba što više udisati! Točno? Ne nije! Upravo ono zbog čega ubija bakterije, oštećuje i svaki drugi organski materijal pa i ljudske stanice i tkiva. Puno ozona nije zdravo! Kod vrlo niskih koncentracija (0,3 dijelova na milijun) dovodi do upale gornjih dišnih putova, a kod sportaša koji za razliku od ljudi u sjedećem položaju dišu i 20 puta brže, oštećenja su kud i kamo veća!

Upravo zato što izaziva u tkivima lančanu reakciju produkcije slobodnih radikala koji ubijaju sve ono što je najdragocjenije (crvena krvna zrnca, stanične membrane mozga i drugih vitalnih organa) ozon nije našao svoje mjesto u "osvježavanju" sportaša, već naprotiv, treneri bježe tamo gdje ga nema ili ga ima znatno manje.

Premda je ozon samo malo drukčiji oblik kisika s svojstvenim mirisom, nije nimalo bolji od svog srodnika i ovdje je naveden kao lijepi primjer. A kad se proces indukcije slobodnih radikala otvori, oni sasvim sigurno nešto oštetiti (srce, krvne žile, mozak)! Tijelo je staro koliko su mu stari pojedini organi odnosno tkiva, da bi se konačno sve završilo na razini stanice. Oksidativne promjene stanica mogu spriječiti jedino jaki antioksidansi. Gdje se sve kriju antioksidansi možete pročitati ovdje.

Objavljeno 26.02.2020.