Rijetko se među kojim vrstama prehrane nalazi toliko antagonizma, kao između mesojedaca i vegana. Naime, u ovu „borbu“ gotovo uvijek su uključeni ne samo osobni razlozi zašto se netko hrani ovako ili onako, već i niz moralnih, pa čak i filozofskih razloga koji često završavaju svađom.

No, najbolje je o ovim vrstama prehrana suditi iz osobnog iskustva, kako zdravstvenog tako i bilo kojeg drugog. Tek tada je moguće imati mišljenje o prednostima, nedostacima i svim utjecajima koje pojedina prehrana ima na pojedinca i njegovo zdravstveno stanje.

Naša Martina Presečan je napravila jedan eksperiment: 30 dana je odlučila jesti kao veganka.

Što se dogodilo u tih 30 dana, kakve je promjene zabilježila i kako se osjećala, Martina je podijelila s nama:

Martina, kako bi se predstavila našim čitateljima?

Reklo bi se: Martina, cura fina (šalim se). Iz Virovitice sam, imam 35 godina i ponosna sam vlasnica jednog malenog rekreativnog studija u kojem se održavaju privatni i grupni treninzi te savjetovanje za prehranu zadnjih 8 godina. Inače sam trenerica grupnih programa, pilatesa, osobna trenerica te savjetnica za prehranu.

Veliki sam gurman, zaljubljenica u kuhanje i osmišljavanje i stvaranje svojih recepata.

U posljednjih nekoliko tjedana napravila si jedan mali eksperiment. Reci nam o čemu se radi i kako je došlo do te ideje?

Da, odvažila sam se odraditi jednomjesečni  izazov i to ni manje ni više nego - veganski izazov.

Studeni je njihov mjesec, odnosno mjesec vegana i prvi dan u mjesecu sam skuhala cijeli veganski obrok i palo mi je na pamet da bih baš mogla pokušati biti opet potpuno bez mesa (bila sam vegetarijanka pa veganka prije 15-ak godina).

Osim toga, inspirirala me i moja starija sestra Ines koja je prošle godine donijela odluku da će biti godinu dana bez rafiniranog šećera i baš sam u jednom trenu pomislila kako to nije nimalo lako. Odreći se nečega što je toliko rasprostranjeno i konzumirano, a i ruku na srce, i fino (u posebnim prilikama) velika je odluka i baš joj se divim i cijenim taj njen pothvat.

I tako se  sve lijepo poklopilo pa sam tako i ja krenula sa svojim izazovom.

Kako je izgledala tvoja prehrana prije ovoga „eksperimenta“ i koliko često si jela namirnice životinjskog porijekla?

Moja prehrana prije izazova je bila nutritivno bogata, sezonska, lokalna i cjelovita hrana koja isključuje pšenicu i sve proizvode od nje i sadrži gluten free žitarice i pseudožitarice , meso i ribu u umjerenim količinama, nešto veće količine povrća i sezonsko voće.

Meso mi nije bilo svaki dan na tanjuru, ali bi ga pojela dva do tri puta tjedno no jaja zato jesu. Ona su svakodnevni dio moga jelovnika.

Jesi li imala neke posebne pripreme i na što si morala obratiti pozornost kad si izbacila životinjske namirnice?

Pa iskreno i nisam. Tu odluku sam donijela poprilično brzo i bez previše razmišljanja. Znate ono, ideš-idem!

Ono na što sam morala obratiti pozornost je dovoljan unos bjelančevina i da sve bude lijepo izbalansirano, svi makronutrijenti. Da ničega ne bude ni premalo ni previše i da ne budem gladna jer mi je tempo ekstreman i niti mogu niti si želim priuštiti da budem gladna jer nisam svoja u tim trenucima.

Napravila si nalaze krvi na početku i na kraju „eksperimenta“ – je li došlo do nekih promjena?

Jesam napravila sam i to jer me zanimalo hoće li doći do neke vidljivije promjene. Jedina negativna stvar u krvnoj slici prije izazova je bila ta da sam imala visoko željezo i hipoglikemiju pa sam morala i na to misliti. Sve ostale vrijednosti su bile uredne. 

Nakon tih mjesec dana je sve na svome mjestu, ovo što nije bilo uredno se vratilo u normalu, baš kako treba biti (kaže doktor da sam "kao jabuka u jesen")

Jesi li sama na sebi zamijetila bilo kakve promjene tijekom ovih mjesec dana?

Pa iskreno, osjete se promjene i izrazito su mi odgovarale. Realno gledajući, mjesec dana je kratak period, ali ipak dovoljan da bi se osjetile promjene. Osjećala sam se lakše, čišće i mirnije iznutra i izvana. Osim toga, osjećala sam se i energičnije iako nemam s tim problem, ali osjetila sam razliku.

Razina apetita se drastično promijenila i moje potrebe za hranom su bile manje i to mi se jako svidjelo. Ono što sam odmah zamijetila je da stolica i mokraća nemaju intenzivan miris kao što je do slučaj prije. Također, nema osjećaja nadutosti, već sam se konstantno osjećala "ravnom". 

Koza i kosa su dobili neki novi lijepi sjaj sto su i moji klijenti primijetili.

Još jedna velika razlika je ona koja je vezana uz budžet. Naime, ako se želite hraniti kvalitetno, bez junka, veganska prehrana je skuplja od one koja uključuje namirnice životinjskog porijekla. 

Koliko je jednom „mesoljupcu“ bilo teško mjesec dana biti bez cijele jedne skupine namirnica? Jesi li se nečega posebno zaželjela?

A nije lako, moram priznati, jer navika je navika, pogotovo kod nas koji jedemo iz zdjelica u dvorani ili na poslu i koji planiramo obroke tjedan dana unaprijed. Kod prehrane koja uključuje meso u startu je lakše jer znam da ću ta tri dana u tjednu baciti piletinu na grill tavu koja je gotova u trenu, no sad sam se snašla s tofuom s kojim sam se družila svo ovo vrijeme i zavoljela ga. Neutralan je i svašta se može s njim i iznimno je hranjiv i držao me sitom satima što jako cijenim kod svake namirnice koja ima tu supermoć.

A što mi je nedostajalo... Ma slanina mi je jedino falila onako baš jako. I okus i miris pa i zvuk dok se prži na tavici i ispušta onu svoju prekrasnu masnoću od koje sve bude tako jako fino.

Ali i mamino pečeno meso nedjeljom. Nitko ne priprema meso kao ta žena što god da sprema...

Što si pojela u svom prvom obroku nakon što si završila 4 tjedna veganske prehrane?

Prvi obrok je bio riba i to losos, pa teriyaki piletina. I baš sam uživala. Svaki zalogaj.

Na kraju, koji je neki tvoj zaključak nakon ovog "eksperimenta"?

A hvala ti na ovom pitanju jer sam baš u zadnje vrijeme razmišljala koliko se često diskutira i polemizira oko prehrane i svi si uzimaju za pravo komentirati druge na neprimjeren i nekulturan način.

Svi mi imamo potpuno različite potrebe i svaki organizam je različit i doista mislim i osjećam da je ravnoteža ključ svega. Moja baza je takva kakva je i vlastito dugogodišnje iskustvo me naučilo da mi je baš takva prehrana kakvu konzumiram idealna za potrebe mog organizma i kako on funkcionira.

Ali treba se u svemu tome i ponekad opustiti i misliti malo na gušte koje hrane i griju dušu na jedan potpuno drugačiji način.

Veganstvo mi se jako sviđa i zadržat ću većinu navika iz njihovog svijeta jer se i njihova filozofija podudara s mojom pa je sve na mjestu.

Slušat ću svoj organizam i davati mu ono što mu je u određenom trenutku potrebno pa i ponekad biti vegan, vegetarijanac, ne konzumirati gluten i rafinirane šećere no i s guštom otići u El Toro na burger jer će mi duša u tom trenutku biti sretna i zahvalna…

Pa onda opet ispočetka... Ničega previše i ničega premalo...

Objavljeno 14.12.2018.