Aspartam je umjetno sladilo koji je oko 200 puta slađi od šećera, a za razliku od stevije ne ostavlja onaj gorki okus u ustima. Budući da za zasladiti napitak ili slasticu trebate 200 puta manju količinu aspartama, nego što biste trebali šećera, aspartam se smatra i sladilom bez kalorija.

Osim toga, za aspartam se odlučuju svi koji su na dijeti i žele ograničiti kalorijski unos jer se radi o sladilu koje ne podiže razinu apetita, te diže ni glukozu ni potiče lučenje inzulina te doprinosi smanjenom kalorijskom unosu.

Aspartam nije stabilan na toplini pa će, ako ga dodate u tople napitke ili namirnice prije termičke obrade izgubiti svoju slatkoću.

Aspartam kao E-sastojak

Kako je rečeno ranije, aspartam je umjetno sladilo, a na deklaracijama ga možemo prepoznati kao aditiv pod oznakom E951. Upravo je ova E-oznaka temelj svih strahova koji u javnosti postoje od aspartama.

No, ako znamo da u našoj prehrani postoji preko 1500 E-brojeva te da je upravo njihova E-oznaka znak sigurnosti uporabe (Europska unija ih je proglasila sigurnima za konzumaciju i dodijelila im E-broj) tada bismo se prestali bojati aspartama.

Što se događa s aspartamom u ljudskom organizmu?

Ljudsko tijelo učinkovito i u potpunosti hidrolizira (probavlja) aspartam. Tvar se kratko nalazi u ljudskom organizmu i ne nakuplja se (Magnuson i sur). Aspartam se razgrađuje na 50% fenilalanina, 40% asparaginske kiseline i 10% metanola. Sva tri sastojka na koje se razgrađuje aspartam nalazimo u vrlo uobičajenim namirnicama u ljudskoj prehrani, poput rajčica, mlijeka, jaja i mesa.

Prihvatljiv dnevni unos asparaginske kiseline u prehrani većine ljudi 60 puta je veći od onoga što se može pretvoriti iz aspartama. Za fenilalanin on je 35 puta veći. Čaša soka od rajčice sadrži 6 puta više metanola od iste količine zaslađene sode aspartama.

Studije nisu utvrdile toksičnost i nisu povećale koncentraciju metanola, mravlje kiseline ili fenilalanina u plazmi nakon konzumacije do 50 mg / kg aspartama dnevno. To je ekvivalent otprilike 17 limenki diet gaziranog napitka za prosječnu osobu od 70 kg.

Dakle, aspartam se u ljudskom organizmu razgrađuje na bezopasne sastojke koji se u znatno većim količinama nalaze u nekim drugim vrlo učestalo korištenim namirnicama.

Je li aspartam siguran?

Kada se govori o toksičnosti aspartama treba uzimati u obzir štetu koju on može napraviti u organizmu u kratkom vremenu prije nego se razgradi na gore navedene sastojke. Uzmimo za primjer „diet“ gazirani napitak koji sadrži prosječno 50-125 mg aspartama.

Dopušteni dnevni unos aspartama je 40-50 mg/kg tjelesne mase prema naputcima oko 90 zdravstvenih organizacija kao što su: Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), europska Agencija za sigurnost hrane (EFSA), Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) i sl.

Uzmimo Diet Coke napitak koji sadrži 125 mg aspartama te najniži dopušteni dnevni unos aspartama od 40 mg/kg, žena teška 50 kilograma može popiti 16 limenki Diet Coke napitka bez štetnog djelovanja napitka.

Ako uzmemo najviši dopušteni dnevni unos aspartama od 50 mg/kg i Coke Zero koji sadrži 58 mg aspartama po limenci, muškarac težak 80 kilograma može bez štetnog djelovanja aspartama popiti 68 limenki ovog napitka.

Dakle, potpuno je nemoguće dnevno doseći količinu aspartama koji bi mogao biti štetan za organizam, a kako se aspartam vrlo brzo razgrađuje i ne taloži se u organizmu nema opasnosti ni od njegovog nakupljanja te kumulativne štete.

EFSA nalaže da se podaci o svakoj komponenti moraju svake godine re-evaluirati kako bi se uzela u obzir najnovija znanstvena otkrića o pojedinom sastojku. Iz godine u godinu, zaključak je isti: aspartam je siguran za ljudsku uporabu, uključujući djecu i trudnice, dok ga se uzima unutar dopuštenog dnevnog unosa.

Upravo je aspartam jedan od najproučavanijih sastojaka hrane. Američka agencija za hranu i lijekove (FDA), jedna od najutjecajnijih organizacija za sigurnost hrane, proglasila je aspartam „potpuno sigurnim“.

Može li se biti osjetljiv na aspartam?

Glavobolja, mučnina i slabost su najčešći simptomi na koje se žale oni koji smatraju da su osjetljivi na aspartam. No, niz se istraživanja bavio upravo potencijalnom osjetljivošću na aspartam i nema potvrde da ta vrsta osjetljivosti postoji.

Studija koju su proveli Sathyapalan i sur. napravila je usporedno istraživanje između grupe koja se smatra osjetljivom na inzulin i grupe koja ne bilježi tu vrstu osjetljivosti. Skupinama su dali aspartam i placebo, a obavijestili ih da su oba puta primili aspartam.

Skupina koja se smatra osjetljivom oba je puta reagirala i navela postojanje simptoma. Istovremeno biokemijska analiza urina i krvi nije pokazala nikakva odstupanja u metabolizmu aspartama među grupama.

Kako stoji u zaključku studije, skupina koja se smatra osjetljivom na aspartam ima psihološku reakciju na aspartam, čak i onda kada samo misle da ga konzumiraju, a zapravo konzumiraju placebo. Vjerojatno se zasluge za ovu paranoju mogu pripisati hajki protiv aspartama koja već desetljeće postoji u javnosti.

Zaključak

Aspartam je najpopularnije umjetno sladilo na svijetu, a unos doze koja bi možda mogla biti štetna potpuno je nemoguć svakoj odrasloj osobi.

Stoga, sljedeći put kad vam netko savjetuje da „izbjegavate štetni aspartam“, slobodno mu odgovorite da radije birate Colu Zero nego onu krcatu običnim šećerom oko kojeg ne postoje dvojbe u njegovu iznimnu štetnost.

Reference:

1. European Food Safety Authority, EFSA Journal
2. Magnuson BA1, Burdock GA, Doull J, i sur. Aspartame: a safety evaluation based on current use levels, regulations, and toxicological and epidemiological studies. Crit Rev Toxicol. 2007;37(8):629-727.
3. Rolls BJ, Hetherington M, Laster LJ. Comparison of the effects of aspartame and sucrose on appetite and food intake. Appetite. 1988;11 Suppl 1:62-7.
4. Romo-Romo A, Aguilar-Salinas CA, Brito-Cordova GX. i sur. Effects of the Non-Nutritive Sweeteners on Glucose Metabolism and Appetite Regulating Hormones: Systematic Review of Observational Prospective Studies and Clinical Trials. PLoS One. 2016; 11(8): e0161264.
5. Sathyapalan T, Thatcher NJ, Hammersley R. i sur. Aspartame sensitivity? A double blind randomised crossover study. PLoS One. 2015 Mar 18;10(3):e0116212.

Objavljeno 13.09.2019.