Ostati mladim, kako izgledom tako i zdravljem ideal je koji nikada nije bio aktualniji nego danas. Milijuni se troše na kozmetičke preparate koji “uklanjaju bore”, estetska kirurgija je jedna od najtraženijih grana medicine, a ni fitness nikada nije bio popularniji. Svi žele isto: izgledati mlađe od svojih godina i bolje od svojih vršnjaka i spremni su sve učiniti da to postignu.

I znanstvenicima je ovo jako zanimljiva tema. Prof. Tucker s Brigham Young University potvrdio je kako vježbanje može utjecati na usporavanje starenja i održavanje mladenačkog izgleda. Točnije, Tucker je dokazima potkrijepio da redovno provođenje HIIT treninga usporava starenje za gotovo 10 godina!

Neuredan životni stil koji podrazumijeva lošu prehranu bogatu praznim kalorijama, trans mastima i prerađenim namirnicama, sjedilački život bez fizičke aktivnosti te loše i nedovoljno spavanje. Niz studija je potvrdio da se smrtnost značajno snižava s postojanjem fizičke aktivnosti, čak i kod osoba s teškim bolestima.

Dodatno, potvrđeno je da je smrtnost od srčanih bolesti znatno niža kod fizički aktivnih osoba. Rizik od drugih kroničnih bolesti, poput karcinoma dojke, dijabetesa tipa 2, hipertenzije značajno je niži kod aktivnih pojedinaca, bez obzira na godine. U metaanalizi koju su proveli Samitz i sur., a koja je obuhvatila 80 studija i preko 1,3 milijuna sudionika, potvrđeno je da fizička aktivnost, posebno ona višeg intenziteta, značajno snižava mortalitet.

Dužina telomera i mortalitet

Niz je mehanizama kojima fizička aktivnost smanjuje rizik od bolesti i mortalitet. Jedan od načina je utjecaj na dužinu telomera, ističu Mundstock i sur. Telomeri su nukleoproteinske strukture pozicionirane na kraju kromosoma. Ove završne “kapice” štite genetsku informaciju i smanjuju degradaciju s vremenom. Kao slijed mitoze, telomeri se prirodno skraćuju, a s njihovim skraćivanjem povećava se stanično starenje i rezultira staničnom apoptozom (smrću).

Općenito govoreći, skraćivanje telomera doprinosi biološkom starenju, a ono može biti ubrzano nizom faktora koji potiču upalne procese i oksidativni stres. Primjerice, pretilost, pušenje, loša prehrana, dijabetes tipa 2, ali i nisko socioekonomsko stanje su prediktori kraćih telomera kod odraslih osoba.

S obzirom na to da je dužina telomera biomarker staničnog starenja, veza između godina i dužine telomera je nepobitna činjenica. Niz je studija potvrdio da dužina telomera pokazuje različito funkcioniranje i sudbinu stanica. Primjerice, Weischer i sur. su u studiji u kojoj je sudjelovalo preko 20.000 odraslih osoba pokazali da osobe s najkraćim telomerom imaju 25% veći rizik od smrti od osoba s najdužim telomerom.

Dužina telomera i fizička aktivnost

Fokus istraživanja koje je proveo Tucker bio je odrediti vezu između fizičke aktivnosti i dužine telomera, markera staničnog starenja. Sudionici ispitivanja bili su muškarci i žene u rasponu godina od 20 do 84, a ukupan broj sudionika čiji su podaci evaluirani je 5823.

Kako stoji u rezultatima studije, osobe s visokom razinom fizičke aktivnosti imale su značajno duže telomere. Uzimajući u obzor sve kategorije mjerenja, zaključeno je da su aktivni pojedinci imali telomere za 140 baznih parova dulje od sedentarnih ispitanika.

Prema interpretaciji podataka, kako stoji u zaključku studije, aktivni pojedinci imaju prednost u biološkom starenju od gotovo 10 godina pred neaktivnima. Razlika u starenju stanica također je značajno različita: jako aktivni su u prednosti od 8,8 godina pred neaktivnima, a razlika između jako aktivnih i umjereno aktivnih je također velika – 7,1 godinu!

Na duljinu telomera utječe i niz drugih faktora. Primjerice, studije su potvrdile da depresija, psihosocijalni stres ili loš san značajno utječu na dužinu telomera. Nadalje, razlike u unosu vitamina i minerala također mogu pozitivno utjecati na dužinu telomera, a sve ovo može utjecati i na povezanost utjecaja fizičke aktivnosti na dužinu telomera.

Naime, osobe koje su fizičke aktivne imaju manji rizik od razvoja depresije, manju razinu zabilježenog stresa i višu kvalitetu sna. Također, aktivne osobe imaju i redovno kvalitetniju prehranu, pa se i ovime može dodatno objasniti zašto aktivni pojedinci imaju značajno dulje telomere od neaktivnih.

Kako stoji u zaključku studije, naveće poboljšanje odnosno najdulji telomeri su zabilježeni kod iznimno aktivnih pojedinaca, dok je razlika između umjereno aktivnih i neaktivnih malena. Pod iznimnom aktivnošću podrazumijevaju se osobe koje bilježe 5 i više treninga tjedno, a razina aktivnosti je nalik onoj pri izvedbi HIIT treninga u trajanju 30-40 minuta.

Iako su i dalje nepoznati mehanizmi kojima se može usporiti skraćivanje telomera, Tucker ističe da se uzrok vjerojatno nalazi u činjenici da trening smanjuje upalne procese i kemijske neravnoteže, a koji mogu utjecati na oštećenja na kromosomskoj razini.

Stoga, ako želite izgledati mlađe i živjeti duže, zaboravite na kremice i filere, a posvetite se HIIT treninzima.

Reference:

1. Mundstock, E. Zatti, H. Louzada, FM. Oliveira, SG. Guma, FT. Paris, MM. Rueda, AB. Machado, DG. Stein, RT. Jones, MH. Sarria, EE. Barbe-Tuana, FM. Mattiello, R. Effects of physical activity in telomere length: systematic review and metaanalysis. Ageing Res. Rev. 2015. 22:72–80.
2. Samitz, G. Egger, M. Zwahlen, M. Domains of physical activity and all-cause mortality: systematic review and dose-response meta-analysis of cohort studies. Int. J. Epidemiol. 2011. 40 (5):1382–1400.
3. Tucker, LA. Physical activity and telomere length in U.S. men and women: An NHANES investigation. Preventive Medicine. Volume 100, July 2017, Pages 145-151
4. Weischer, M. Bojesen, SE.,Cawthon, RM. Freiberg, JJ. Tybjaerg-Hansen, A. Nordestgaard, BG. Short telomere length, myocardial infarction, ischemic heart disease, and early death. Arterioscler. Thromb. Vasc. Biol. 2012. 32 (3):822–829.

Objavljeno 26.10.2018.