Istrčati maraton za mnoge je pojam jednog od najvećih sportskih iskustava. No, maraton nije najduža trkačka dionica, postoje dionice koje su mnogo duže.

Iako se trčanje smatra aktivnošću koja ima niz benefita za ljudsko zdravlje, od pozitivnog utjecaja na zdravlje zglobova, poboljšanje tjelesne izdržljivosti, pa čak i povećano samopouzdanje, trčanje ultramaratona može imati  i neke negativne posljedice za ljudsko zdravlje.

Utrka od gotovo 4500 kilometara

Jedna od najdužih trkačkih utrka je bila utrka 2009 Trans Europe Foot Race na kojoj su trkači trčali iz Italije u Norvešku, što je 4485 kilometara i utrka je trajala preko 64 dana. Dužina utrke se, dakle, podudara s nešto više od 10 uzastopnih maratona.

Utrku je završilo 45 trkača, a pobjede su odnijeli Nijemac Rainer Koch s rezultatom od 378 sati i 12 minuta i Japanka Takako Furuyama s vremenom od 529 sati i 6 minuta. Trkači tijekom utrke nisu imali nijedan dan pauze.  

Zbog iznimnosti ovakvih maratonskih i ultramaratonskih utrka one su često i meta proučavanja znanstvenika čiji je fokus na utjecaju ovakvog ekstremnog tresa na ljudsko tijelo. Upravo su trkače na navedenoj utrci pratili znanstvenici i nakon svakih 900 kilometara napravili testiranje mjereći promjene na trkačevom tijelu (noge, stopala, srce, mozak i kardiovaskularni sustav) koristeći mobilni MRI skener te uzimajući uzorke urina i krvi.

Ultramaraton i stanje hrskavice

Rezultati studije pokazuju da je, nakon prvih 2500 kilometara, hrskavica trkača (materijal koji se nalazi između kostiju te koji apsorbira udarce) degradirala. 

Rezultati su pokazali da su, s izuzetkom patelarnog zgloba, gotovo svi segmenti hrskavice u zglobovima koljena i gležnja pokazali značajnu degradaciju unutar prvih 1500 do 2500 kilometara utrke.

No, nakon toga, s nastavkom trčanja, hrskavica se počinje oporavljati. Iako se dotad mislilo da se hrskavica oporavlja samo tijekom odmor, ova studija je pokazala da do oporavka može doći i tijekom same aktivnosti.

MRI istraživanja mekih tkiva i kostiju stopala ultra-trkača pokazala su značajno povećanje promjera Ahilove tetive. "Nismo pronašli nikakvu značajnu štetu na kostima ili mekim tkivima kod 44 trkača", kaže jedan od autora studije i dodaje, "Ljudsko stopalo je napravljeno za trčanje."

Ultramaraton i mozak

Drugo otkriće koje su znanstvenici objavili jest i podatak da se mozak trkača do kraja utrke smanjio za 6%.

Fizičku aktivnost smatra se pozitivnom za zdravlje mozga i načinom borbe protiv depresije ili demencije. Istovremeno, smanjenje mozga svakako nije pozitivan ni poželjan proces.

Uwe Schütz, voditelj navedene studije da nema sigurnih rezultata što je uzrokovalo smanjenje mozga nakon iznimno dugotrajnog trčanja te da uzrok može biti ekstremni umor i loša prehrana te manjak moždane stimulacije.

Foto: Sveučilišna bolnica Ulm, Njemačka

Dio mozga na kojem se dogodilo smanjenje najviše je uključen u vizualne procese. Budući da su maratonci preko 2 mjeseca gledali samo cestu ispred sebe, znanstvenici navode da upravo taj manjak vizualnih podražaja može biti uzrok smanjenja mozga. Također, uzrok se može skrivati i u nastojanju tijela da svu potrebnu energiju usmjeri na procese u kojima je najpotrebnija, posebice za održavanje motivacije za nastavak utrke i dolazak do cilja.

Srećom, kod svih trkača se mozak u roku od 6 mjeseci vratio na svoju originalnu veličinu. Također, osobe koje tek rekreativno trče, posebno kraće dionice i klasične maratone neće doživjeti ovu moždanu promjenu i njihov mozak će ostati u istom stanju kao prije starta.

Reference: 

• Freund, W.  Faust, S. Gaser, C. Grön, G. Birklein, F. Wunderlich, AP. Müller, M. Billich, C. i Schütz, UH. Regionally accentuated reversible brain grey matter reduction in ultra marathon runners detected by voxel-based morphometry. BMC Sports Sci Med Rehabil. 2014; 6: 4.

Objavljeno 23.05.2019.