Selen (Se) je esencijalni mineral koji se u organizmu nalazi u tragovima, ali je neophodan za život i normalno funkcioniranje organizma. Medicinski gledano, mikroelementi (ili elementi u tragovima) su tvari koje su tijelu potrebne u iznimno malim količinama, manje od 50 mg na dan. Manjak tih elemenata s druge strane može uzrokovati ozbiljne fiziološke smetnje.

Kao prijeko potreban za ljudsko zdravlje, ovaj je mineral otkriven i priznat tek 1970-tih godina.

Odrasli ljudski organizam u prosjeku sadrži oko 20 mg selena od čega se najviše koncentracije nalaze u eritrocitima, bubrezima, jetri, srcu, slezeni i testisima.

Uloga u organizmu

U tijelu selen je sastavni dio oko 30 poznatih selenoproteina (važni antioksidativni enzimi) te djeluje kao antioksidans i štiti mnoge sustave tijela od oksidativnih oštećenja. Sastavni je dio i tropeptidnog enzima glutation peroksidaze, najvažnijeg antioksidativnog enzima u ljudskom tijelu. Taj je enzim neophodan u procesu odstranjivanja hidrogen peroksida iz organizma.

Osim izravne uloge u antioksidativnoj zaštiti organizma selen također:

• štiti tijelo od krvožilnih i srčanih oboljenja
• osnažuje imunitet tijela
• smanjuje rizik od pojave mnogih vrsti raka, osobito raka dojke, želuca, grla i rektuma
• štiti tijelo od toksičnosti teških metala i zagađenosti okoliša
• usporava starenje i pomaže u borbi protiv artritisa, Chronove bolesti, infekcija dišnog sustava i mnogih bolesti kože
• ima značajnu ulogu u radu štitne žlijezde
• pozitivno utječe na mušku plodnost
• pospješuje antioksidativni učinak vitamina A i E

Dostupnost selena iz prirode

Sadržaj selena u hrani ovisi o stupnju njegove prisutnosti u tlu. Selenom se ne možete jednostavno opskrbiti pravilnom prehranom jer tla većine europskih područja uglavnom su jako siromašna selenom. Srednja Europa vodi po manjku selena u tlu. Na kraju se siromašni ostatak selena baci jer ga se 80% gubi tijekom obrade žitarica. Čak i ako su razine selena u tlu primjerene, sumpor sadržan u umjetnim gnojivima i kiselim kišama koći apsorpciju selena iz tla.

Tako prosječni Europljanin unosi 25 do 48 mikrograma selena prirodnim načinom. Prosječni Kanađanin, za razliku od toga, unosi od 100-200 mikrograma. Unos selena u zemljama Europe općenito u stalnom je opadanju i iznosi manje od preporučenih 65 mikrograma dnevno (European Journal of Clinical Nutrition).

Iz hrane daleko najbogatiji izvor selena su brazilski orasi. Jedan orah može sadržavati i do 1000 mcg selena. Osim oraha, najznačajniji izvori selena za čovjeka su namirnice životinjskog porijekla: iznutrice, posebno bubrezi i jetra, plodovi mora, meso, a nešto slabiji izvor su žitarice i mliječni proizvodi. Voće i povrće sadrže selen u malim količinama, a izuzetak je bijeli luk koji može sadržavati i do 50 puta više selena u odnosu na slično povrće. Osim toga, 10-45% selena gubi se tijekom termičke obrade hrane.

Najbogatiji izvor selena ( prosječne vrijednosti u mg na 100 g hrane ):

• Račići i ribe 0,030
• Jaja 0,021
• Žitarice 0,019
• Meso 0,014
• Grah 0,004
• Ostalo povrće 0,004
• Voće 0,003
• Mlijeko, sir 0,001

Preporučeni dnevni unos

Najmanji preporučeni dnevni unos selena za odrasle ljude iznosi 55 do 75 mikrograma, ovisno o spolu. Muškarci trebaju više selena nego žene. U prevenciji i liječenju bolesti preporučuje se uzimati 100 do 200 mcg selena. Budući da je većina Europskog tla danas iznimno siromašna selenom, najbolje ga je unositi vitaminskim pripravcima.

U vitaminskim dodacima prehrani selen nalazimo u organskom (selenometionin) i anorganskom obliku (natrijev selinit i selenat). Selenometionin je oblik koji prirodno nalazimo u hrani. I dok se organski selen apsorbira gotovo potpuno, većinom do 90%, anorganski se selen apsorbira puno slabije, ali se nešto duže zadržava u organizmu i zato je jednako dobar oblik selena za vitaminske pripravke. Kada se u organizmu dostigne točka zasićenja, anorganski se selen izlučuje mokraćom, a organski se pohranjuje u tkivima.

Što se tiče ostalih minerala, kadmij smanjuje iskoristivost selena jer mu je u tijelu antagonist. Selen se preporučuje uzimati zajedno s vitaminom E jer mu je tada antioksidativni učinak u tijelu povećan. U nedostatku selena, vitamin E može spriječiti neke od važnih simptoma deficita. Vitamin A također pospješuje apsorpciju selena.

Posljedice nedovoljnog i pretjeranog unosa selena

Značajniji nedostatak selena u tijelu povezuje se s kardiomiopatskom bolesti Keshan (povećano srce, oslabljena funkcija srca, javlja se kod djece) i bolesti zglobova Kaschin-Beck (bolest velikih zglobova ili osteoartropatija).

Ovaj problem posebno je karakterističan za neke dijelove Kine i Rusije, gdje je tlo iznimno siromašno selenom. Nedostatak selena pronađen je i u bolesnika koji boluju od AIDS-a, astme, Donnovog sindroma i psorijaze. Selen je također prijeko potreban za rast i razvoj.

Nedostatak selena u prehrani najčešće se javlja uslijed neadekvatne ili jednolične prehrane namirnicama koje ne sadrže dovoljne količine selena, zatim kod nekih vrsta dijeta, kao i kod duge parenteralne prehrane (parenteralna prehrana podrazumijeva unos svih potrebnih energetskih i nutritivnih sastojaka u obliku otopina u krvožilje).

S druge strane pretjerano konzumiranje selena (unos preko 5 mg dnevno) može prouzročiti toksične nuspojave kao što su opadanje kose, propadanje noktiju i zuba, dermatitis, apatiju i progresivnu paralizu. Akutno trovanje selenom kod ljudi manifestira se simptomima u gastrointestinalnom sustavu i neurološkim znacima: uzrokuje groznicu, ubrzano disanje, gastroenteritis, mijelitis, anoreksiju i smrt. No valja napomenuti da selen u terapijskim dozama, pa čak ni u dvostruko većim dozama od terapijskih, nije uopće toksičan.

Selen i maligna oboljenja

Selen je jedno od najučinkovitijih oružja u obrani stanica od raka, te se u tu svrhu koristi još od 1911. Nijedan drugi element u tragovima nije tako djelotvoran u preventivi od raka i kod uništavanja zloćudnih stanica kao što je selen. U tu se svrhu koriste doze veće od 200-300 mikrograma tj doze koje se uzimaju za prevenciju.

Prije trideset godina otkriveno je da je učestalost raka bila mnogo viša u područjima s tlom siromašnim selenom, nego na onom sa selenom bogatim tlom. Različitim istraživanjima ustanovljeno je da pomanjkanje selena i vitamina E za 10 puta povećava mogućnost obolijevanja od raka. Ako je manjak selena povezan i s manjkom drugih antioksidantskih vitamina i minerala, npr. beta karotena, vitamina A i E, bakra, cinka i mangana, tada se mogućnost obolijevanja od raka još više povećava.

Čini se da selen štiti tijelo od raka na četiri načina:

• Selen štiti stanice od oštećenja koja uzrokuju kisikovi slobodni radikali. Ti su spojevi veoma reaktivni i stvaraju perokside koji ubrzavaju početni stadij raka u kojemu se stvaraju pretkancerogene stanice.
• Selen ublažava mutacijsko djelovanje kancerogenih tvari, što znači da različite kemikalije i virusi i zračenje uzrokuju manja oštećenja genetskog materijala u stanicama.
• Selen sprječava razmnožavanje kancerogenih virusa.
• Selen obuzdava diobu stanica raka i sprječava njihovo širenje po tkivima

Unatoč brojnim načinima djelovanja selena, ne smije se zaboraviti na postojanje i drugih interakcijskih čimbenika koji pridonose razvoju raka.

Selen i srce

Istraživanja su pokazala da je niska razina selena u serumu povezana s rizičnim čimbenicima koronarne srčane bolesti, npr. povećanim nakupljanjem krvnih pločica, niskom razinom HDL kolesterola i promjenama u elektrokardiogramu tijekom fizičke aktivnosti.

Osobama s akutnim miokardijskim infarktom često nedostaje selena i vitamina B. I druge antioksidantske supstance popust vitamina A, C i E te minerala cinka mogu zaštiti srce od ishemije i reperfuzijskog oštećenja.

Najbolji rezultati postižu se mješavinom antioksidansa topivih u masti i vodi. Istraživanjima je također dokazano da osobe sa srčanim infarktom i aterosklerozom imaju znatnu količinu lipidnih peroksida (oksidiranih masti) u krvi i da bi to mogao biti uzrok problema.

Selen možete kupiti u Fitness.com.hr Webshopu ili Shopu (Horvaćanska cesta 178, Zagreb). 

Objavljeno 19.07.2020.