U posljednjih nekoliko godina, rekao bih čak skoro i jedno desetljeće, postali smo jako obazrivi na ono što unosimo u sebe. S jedne strane, dobro je brinuti o svojoj prehrani i svom tijelu, no s druge strane, neke stvari koje radimo, nemaju baš i nekog pretjeranog smisla.

O čemu je zapravo riječ, pročitajte dalje u tekstu.

1. Era devedesetih & strah od masti

U 90-ima je bilo izrazito popularno pratiti low fat dijete. U fitness svijetu svi su konzumirali high carb & moderate protein, a kad je došlo vrijeme za skinuti se u kupaće kostime, ugljikohidrati su se drastično smanjivali i mijenjali za razne salate. Strah od masti bio je očigledan.

Ako gledamo trenutačnu prodaju maslaca od kikirikija, orašastih plodova, kokosovog ulja, rekao bih da su se stvari uvelike promijenile...

Današnji bodybuilderi doduše i dalje prate ovaj način prehrane kad su van sezone, no kad se sprema natjecateljska sezona, cikliranje ugljikohidrata ili tranzicija na veći unos masti postaje dio svakodnevice.

No, bodybuilderi zauzimaju jako malen postotak u ovoj našoj fitness industriji, stoga njihova prehrana ovdje postaje prehrana manjine.

2. Strah od ugljikohidrata & keto dijeta kao "be all and end all"

Unazad nekoliko godina, keto dijeta postala je popularna kao i waist traineri koncem 80-ih. Fats & proteins, ključ su gubljenja potkožnog masnog tkiva, zdravlja i dobrog osjećaja (bar prema fitness guruima i influencerima). Ugljikohidrati su nam nepotrebni, steak topimo u ulju da bude sočniji i počinemo stavljati maslac u tursku kavu (tzv. bulletproof coffee). 

Idemo iz jedne krajnosti u drugu. No, je li keto prehrana učinkovita? Svakako da je, ako niste profesionalni sportaš (vaše energetske potrebe tada će ovisiti o tipu sportske aktivnosti kojom se bavite). No, pitanje koje se postavlja je sljedeće: je li ona idealna prehrana za vas?

Koliko nas voli povremeno uživati u pizzi, keksima, sladoledu i ostalim ugljikohidratnim namirnicama? Vjerujem mnogo. Postoje i drugi načini prehrane koji će nam omogućiti da ovakve stvari povremeno konzumiramo bez da "iskačemo" s programa, a da i dalje napredujemo. A ne zahtijevaju toliko velika tjedna odricanja...

3. Strah od previše proteina

Poput ugljikohidrata i masti, proteini su dobili svoju fobiju. Prije par godina počelo se tvrditi kako veće količine unešenih bjelančevina nisu dobre za naše bubrege, a meso i mliječni proizvodi povećavaju rizik oboljenja od raka. Here we go again...

Gledajući mnogobrojna istraživanja koja zastupaju takva mišljenja ili činjenice uviđamo jedan ponavljajući uzorak: osobe koje su konzumirale veće količine životinjskog proteina, mahom su bili pretili ljudi kojima su burgeri predstavljali većinski unos proteina. Znate li što ide uz burger? Pomfrit i coca cola...

S druge strane, opasnost unošenja većih količina bjelančevina zasigurno postoji kod bubrežnih bolesnika.

Zdravi ljudi, sportaši i tjelesno aktivni ljudi imaju i nešto veću potrebu za proteinima. No, ako nismo sportaš na visokoj razini ili ako to ne želimo biti, neka optimalna granica postoji. No, straha ne bi trebalo biti. Posebice ako naš proteinski unos baziramo na raznovrsnim namirnicama.

4. Gluten & laktoza

Moram priznati, ovo mi je najdraža kategorija prehrambenih fobija. Bezglutenski proizvodi svoju popularnost stekli su tek nedavno (u odnosu na prethodne konkurente).

Iako nemam apsolutno ništa protiv ovakvih proizvoda i smatram ih apsolutno esencijalnima za one koji ne podnose gluten ili imaju celijakliju, za veliku većinu nas, oni nisu prijeko potrebni. Ali ipak ih konzumiramo. Zašto?

Iz istog razloga zbog kojeg smo počeli konzumirati, ili bolje rečeno, prestali konzumirati mliječne proizvode. Mliječni proizvodi koji sadržavaju laktozu nekim ljudima uzrokuju probleme koji se mogu javiti u obliku nadutosti, plinova i generalno loše probave.

Laktoza dosad nije bila problem, ali može postati. Kad smo bili djeca naša aktivnost laktaze (enzima za probavu laktoze) bila je prisutna do negdje druge godine života. Kod mnogih se u kasnijoj dobi nisu pojavljivali nikakvi problemi, ali kod nekih ipak jesu.

Bijela populacija ima intolerantnost na laktozu od 5 – 12% dok se u nekim etničkim skupinama (Azijati) ta intolerancija penje na postotak od 50 – 80%. Opet, mi spadamo u skupinu gdje nas 88 – 95 % nema apsolutno nikakvog problema s mliječnim proizvodima, ali biramo konzumirati one proizvode koji glume njihovu zamjenu (kravlje mlijeko – sojino mlijeko).

Naravno da ovo nisu jedini problemi zbog kojih mnogi nastoje izbjegavati mliječne proizvode, no kad je riječ o našem zdravlju, ovo je primarni razlog. Nešto više o tom, čitajte na kraju teksta...

5. Veganstvo & vegetarijanstvo

Smatram da prehrana ovakvog tipa može biti zdrava i definitivno zdravija u odnosu na naš dosadašnji način prehrane, ali isto tako smatram da biste bili vegani ili vegetarijanci potrebno je poznavati nutricionizam do srži.

Nažalost mnogi vegetarijanci i vegani koje sam upoznao ne hrane se zdravo unatoč tomu što ne jedu meso, mesne proizvode, ribu, mliječno i sl. Mnogi su pretili i deficitarni u određenim mikronutrijentima.

Ovdje problem nastaje kad je fokus prehrane zasnovan na ideologiji i odbojnosti prema određenim životinjskim namirnicama, a ne na znanosti i poznavanju nutricionizma. Ako želite biti vegani i vegetarijanci, ključ održive i zdrave prehrane biti će svakako u edukaciji oko iste.

Koja je poruka...?

Navedeni strahovi od namirnica pojedinih skupina stvaraju tzv. prehrambene fobije. One su nam usađene od medija, socijalnih mreža, influencera, ljudi oko nas, obitelji ili prijatelja.

Demoniziranjem namirnica ne postižemo ništa. Prateći slijepo određene prehrambene modele koji isključuju gotovo čitavu jednu skupinu namirnica, a da za to ne postoji legitiman zdravstveni razlog je zaista besmisleno, kao i prehrana zasnovana na ideologiji.

Mnoge od navedenih strahova i načina prehrane pratimo ili smo u jednom trenutku počeli pratiti iz dva razloga:

1. Htjeli smo smršaviti, i
2. Htjeli smo biti zdravi(ji)

No, da bismo smršavili, bili fit i bili zdravi(ji) ne moramo se odricati ugljikohidrata, ne moramo se odricati masti, ne moramo prestati piti kavu s mlijekom, ne moramo bježati od glutena. Sve navedeno nije (uglavnom) krivac za našu debljinu i/ili lošiju krvnu sliku.

Krivci smo mi i naše dosadašnje prehrambene navike. Nije nas udebljao gluten, nije nas udebljala konzumacija masti, udebljala nas je naša tjelesna neaktivnost i kalorijski suficit na kraju svakog dana kroz jedan dulji period.

Educirajmo se, budimo umjereni u svemu što konzumiramo, spojimo zdravo s onim što volimo i krećimo se.

Objavljeno 10.06.2020.